Moj maloljetni sin, koji ima 13 godina, često bježi iz škole, ima veliki broj nedovoljnih ocjena, ne poštuje dogovore oko izlazaka sa vršnjacima ispred zgrade (ostaje do kasno u ponoć), ne poštuje ni moj, a ni suprugov autoritet koji je inače po cijeli dan na poslu, koristi vulgarne riječi i izbjegava svoje obaveze…Da li i kakvu mogu dobiti pomoć od Centra za socijalni rad?

Poremećaji u ponašanju počinju uobičajeno kao ometajuća ponašanja u školskoj sredini ili u sredini gdje provode slobodno vrijeme, s problemima u učenju i ponašanju u razredu, izostancima s nastave, sukobima s vršnjacima. U predadolescentnoj i adolescentnoj dobi se manifestuju i kao prkosno ponašanje, koje uključuje i agresivnost prema članovima porodice, vršnjacima i učiteljima te sklonost skitnji i bježanju od kuće.  Još teži oblici poremećaja u ponašanju sadrže, pored već nabrojenih, konzumaciju alkohola i ilegalnih supstanci, što je povezano s ozbiljnim problemima u obrazovanju i nerijetko rezultira prekidom školovanja, a sve više poprima i oblike kriminalnog ponašanja, što uključuje počinjenje prekršaja ili krivičnih djela.

Po saznanju o problemima u ponašanju djeteta  postupanje Centra započinje pozivom djetetu  i roditeljima na razgovor. Tokom prvog razgovora stručni radnik Centra pribavlja osnovne  informacije o djetetu, njegovim  problemima i poteškoćama u porodici, te se procjenjuju potrebe djeteta i porodice na temelju kojih se preduzimaju dalje mjere  u cilju zaštite dobrobiti  i najboljeg interesa djeteta.
U postupku procjenjivanja obavlja se  uvid u sredinu u kojoj djete živi, i razgovor sa školom  i svima onima koji u svakom pojedinačnom slučaju mogu pomoći da se stvori jasna slika o problemima, ali i mogućnostima djeteta i njegovih roditelja za preovladavanje nastalih problema .

U ovom slučjau radi se o maloljetnom djetetu koje nije krivično odgovorno, ( djeca do 14 godine života su krivično neodgovorna kojima se ne mogu izricati prekršajne ili krivične sankice), tako da se rad Centra zasniva na savjetodavnom radu sa maloljetnim djetetom i njegovom porodicom.

Sin ima 16 godina. Bili smo u policiji i tužilaštvu, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teška krađa. Uputili su nas u Centar za socijalni rad. Kako nam Vi možete pomoći?

U slučaju krivične prijave, Centar za socijalni rad ima zakonsku obavezu pozvati  maloljetnika i roditelje. Svrha poziva je upoznati se sa porodičnim prilikama, vaspitnim potencijalima roditelja i obrazovnim statudsom maloljetnika. Imajući u vidu maloljetno lice koje je krivično odgovorno, predlaže se adekvatna vaspitna mjera (Opomena, Pojačan nadzor od strane zakonskog zastupnika, Pojačan nadzor organa starateljstva). Ukoliko sudija za maloljetnike izrekne vaspitnu mjeru Pojačanog nadzora organa starateljstva, Centar za socijalni rad organizuje sporovođenje ove mjere, Zakonom predviđena da traje od 6 mjeseci do 2 godine.

Kako i na koji način Centar za socijalni rad postupa kod vršnjačkog nasilja?

Centar za socijalni rad pruža podršku žrtvama vršnjačkog nasilja, savjetodavni rad izvršiocima nasilja i njihovim roditeljima, nadzor njihovog ponašanja  i ostale zaštitne mjere.

Stručni radnici Službe za djecu i mlade, preispituju situaciju , utvrđuju osobine ličnosti djeteta, u kojim situacijama je sklono djete da se neadekvatno ponaša, šta je dovelo do incidenta i takvog ponašanja.

Nakon obrade djetetove ličnosti i razgovora sa roditeljima, po potrebi utvrđuje Plan i program zaštite i rada, u zavisnosti da li je djete žrtva ili počinilac, a sve u cilju poboljšanja njegovog ponašanja i bolje adaptacije u školi.

Stručni radnici fokusiraju pažnju na unaprijeđenje prosocijalnog načina razmišljanja, uspostavljanja odgovarajućeg nivoa  kontrole impulsa, razvoja osjećaja odgovornosti i prihbvatanja posledica  za sopstveno ponašanje. Pomažu u razvijanju vještina kominiciranja za nenasilno rješavanje konflikata i unaprijeđenje odnosa sa vršnjacima i porodicom.

Insistira se na redovnim dolascima na savjetodavni rad. Važno je osnaživati roditelje, ali i vršiti nadzor roditeljskog prava kada za tim postoji potreba.

Ako  prijavim da djete prosi na ulici šta  će preduzeti Centar za socijalni rad?

Uloga Centra za socijalni rad je da radi na suzbijanju pojave prosjačenja u saradnji sa dugim nadležnim institucijama, a najčešće je to Uprava policije. Nakon upoznavanja sa svakim konkretnim slučajem, Centar za socijalni rad preduzima odgovarajuće mjere zaštite u okvirima zakonskih mogućnosti.

Pristupa se savjetodavnom radu, trenutnoj novčanoj pomoći ili drugim vidovima zaštite. Takođe pokreće se postupak pred Sudom za prekršaje prema licima koja navode ili ne spriječavaju djecu u prosjačenju, najčešće prema roditeljima ili starateljima.

Postupak se pokreće na način što se upoznaje Uprava policije sa slučajem prosjačenja, a nakon toga informacije se upućuju Sudu za prekršaje koji vodi postupak.

Šta se sve smatra nasiljem u porodici?

Nasilje u porodici predstavlja sva djela nasilja koja dovode ili mogu da dovedu do fizičke, seksualne, psihičke ili ekonomske povrede ili patnje, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, ili prinudu... a do koga dođe između članova porodice, pri čemu se članom porodice smatra i vanbračni partner ili partnerka.

Nasilje u porodici i intimnim vezama je ozbiljan problem koji u žrtvi izaziva osjećaj lične nesigurnosti i strahovanja za sopstveni život. Prema mnogim studijama, veliki broj muškaraca još uvek vjeruje da je u redu udariti ženu ako ih isprovocira. Međutim, važno je da i žrtve i počinioci znaju da je prema zakonu nasilje u porodici kažnjivo, da se smatra krivičnim djelom ili prekršajem, i da se za njega izriču kazne i/ili zaštitne mjere. Često tek kada budu prijavljeni i kažnjeni zbog nasilja, ljudi uopšte počnu da razmišljaju o tome da se radi o društveno neprihvatljivom ponašanju.

Za nasilje nikada nije kriva žrtva već je odgovornost na počiniocu.

U kojim slučajevima treba prijaviti nasilje u porodici?

Nasilje treba prijaviti uvijek, bez odlaganja, iako to nije lako. Nasilje u porodici je jedno  odhronično manje prijavljivanih krivičnih dela u odnosu n arealnu sliku. Međutim, važno je znati da upravo ćutanje podstiče nasilje u porodici. Na intra psihičkom nivou, ćutanje je vid negacije da se nasilje uopšte dešava, a negaciji žrtve pribjegavaju upravo iz straha od suočavanja sa posljedicama prijavljivanja, misleći da će ono što im je nepoznato biti strašnije i stresnije od trpljenja nasilja, ili iz stida, ili iz pogrešnih vjerovanja da će ćutanjem ‘’zaštititi djecu’’.

Kako su definisane nadležnosti Centra za socijalni rad u slučajevima nasilja u porodici?

Uloga Centra za socijalni rad, kao i uloga svih organa i institucija koje se bave zaštitom žrtava nasilja u porodici, je definisana u okviru domaćeg zakonodavstva Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, Porodičnim zakonom, Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti itd. ali i međunarodnim aktima koje je naša zemlja potpisala (naročito Konvencijom o pravima djeteta i Konvencijom Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici). Takođe su zaduženja Centra za socijalni rad, kako bi zaštita žrtava bila sveobuhvatna, precizirana Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici.

Koje su nadležnosti i obaveze Centra za socijalni rad u slučajevima nasilja u porodici?

Stručni radnici Centra za socijalni rad dužni su da, ako na bilo koji način kroz svoj rad saznaju da postoji nasilje u porodici, sačine o istom službenu zabilješku i hitno informišu Upravu policije. Kada je nasilje prijavljeno Centru za socijalni rad, formiraju se spisi predmeta, radi se procjena rizika i sačinjava plan zaštite i podrške žrtvi nasilja u porodici. U slučajevima kada se o nasilju sazna od drugih institucija odmah i bez odlaganja kontaktira se žrtva nasilja. Rad sa porodicom uključuje savjetodavne razgovore kroz koje se stranke informišu o svojim pravima, pruža im se psihosocijalna podrška, terenske obilaske, saradnju sa obrazovnim i zdravstvenim ustanovama kao i materijalnu pomoć u skladu sa zakonom. Ukoliko žrtva treba da bude izmještena iz porodice, Centar ostvaruje kontakt sa nevladinom organizacijom/skloništem koje pruža usluge.

Centar za socijalni rad takođe sarađuje sa Upravom policije, Osnovnim državnim tužilaštvom i pravosudnim organima na zaštiti žrtava. Po potrebi se žrtva nasilja prati na Sud, ili se po pozivu policije dolazi u porodicu kako bi joj se pružila podrška. Centar na zahtjev Suda daje nalaz i mišljenje o svrsishodnosti izricanja zaštitnih mjera (iseljenje iz stana, mjera zabrane prilaska itd.).

Kakva su postupanja Centra kada je u pitanju žrtva nasilja – dijete?

Dijete može biti žrtva nasilja direktno i indirektno. Ukoliko je dijete svjedok nasilju među roditeljima, i dijete će biti smatrano žrtvom. Dokazano je u mnogim istraživanjima da djeca koja su svjedoci nasilja u porodici trpe iste psihološke posljedice kao djeca koja su direktno izlože nanasilju.

Dodatne mjere koje Centar preduzima kada je žrtva ili svjedok porodičnog nasilja ili zanemarivanja dijete su i preduzimanje mjera zaštite kao što je nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, savjetodavni rad sa cijelom porodicom radi ukazivanja roditeljimana greške i propuste u vaspitanju i čuvanju djece. Centar za socijalni rad dostavlja predloge sudu za zaštitu prava djeteta; daje nalaz i mišljenje o ograničenju odnosno lišenju roditeljskog prava u slučajevima nasilja i/ili zanemarivanja djece; itd.

Takođe, Centar za socijalni rad je dužan da u svojim prostorijama omogući i organizuje kontakte djece sa roditeljima koji su počinioci nasilja u kontrolisanim uslovima. U Centru postoji posebno opremljena prostorija, prilagođena djeci, koja je opremljena upravo u ovu svrhu, kao i zarazgovore sa djecom, a naročito ako su djeca žrtve nasilja.

Da li je bolje da nasilje prijavim Upravi policije ili Centru za socijalni rad?

U situacijama visokog rizika, obavezno prvo pozovite policiju. Policija je u svakom slučaju dužna da obavijesti Centar za socijalni rad, a Centar za socijalni rad je dužan da se uključi u rad sa porodicom. U situacijama u kojima rizik za život i zdravlje nije visok to jest ne postoji akutno ugrožavanje bezbjednosti, nasilje možete prijaviti bilo Upravi policije bilo Centru za socijalni rad. U Centru za socijalni rad, nakon što budete s pažnjom sa slušani i informisani o svojim pravima, sačinjava se službena zabilješka i prosleđuje Upravi policije.

Koji motivi najčešće ,,natjeraju" maloljetnike da počine neko krivično djelo?

Do pojave maloljetničke delikvencije, najčešće dovode pogrešna motivacija i neshvatanje društveno prihvatljivih vrijednosti na adekvatan način.

Maloljetnici, počinioci krivičnih djela, nemaju zadovoljavajući stepen odgovornosti, uglavnom potiču iz disfunkcionalnih porodica, pa traže zamjenu za nedostajuću sigurnost, odgovarajuću identifikaciju i podršku.

Motivi mogu biti različiti: želja za dokazivanjem u vršnjačkoj grupi, zadovoljenje sopstvenih potreba, motiv za sticanjem novca uslijed loše materijalne situacije, pogoršan izbor idola i identifikacije sa grupom, unutrašnje nezadovoljstvo koje se javlja u periodu adolescencije, a nije kanalisano na odgovarajući način.

Ko ima najveći uticaj na odluku maloljetnika da se devijantno ponaša?

Najveći uticaj na asocijalno ponašanje maloljetnika ima neskladan porodični život i kao rezultat toga maloljetnici donose odluku da pobjegnu iz takve situacije, kao izgovor za bijeg od realnosti. 

Uzrok društveno neprihvatljivog ponašanja maloljetnika može se dovesti u vezu i sa prirodom same ličnosti koja je sklona ovakvom ponašanju i koja lako potpada pod uticaj sredine. 

Devijantno ponašanje maloljetnika može biti i posljedica ekonomskih prilika, siromaštva, nezaposlenosti, porodice, škole, načina provođenja slobodnog vremena, uticaja vršnjačke grupe kao i uticaja masovnih medija. Uzrok društveno neprihvatljivog ponašanja kod djeteta može biti i identifikacija sa roditeljskom figurom sklonom devijantnom ponašanju.

Da li je moguće preventivno djelovati kako bi se smanjio problem maloljetničke delikvencije?

Jedan od važnih oblika djelovanja na maloljetnike je i njihova socijalizacija. Pored porodice kao najvažnije ćelije društva u kojoj dijete odrasta, uticaj imaju predškolske, školske i zdravstvene ustanove, koje mogu preventivno djelovati na njihov razvoj.

U Centru za socijalni rad stručni radnici pružaju psihološku, pedagošku, socijalnu i pravnu pomoć maloljetnicima. Zaposleni im daju  podršku u okvirima zakonskih propisa, preduzimaju sve neophodne radnje oko zaštite maloljetnika, pružaju im savjetodavni rad i time utiču na smanjenje krivičnih djela i asocijalnog ponašanja.

Problem prosjačenja romske djece - što CSR preduzima po ovom pitanju?

U Centrima za socijalni rad formirani su multidisciplinarni  timovi koji se sastoje od stručnih radnika iz oblasti socijalne i dječje zaštite, zdravstvene zaštite, pravosuđa, policijske zaštite, zaštite ljudskih prava i sloboda, kao i predstavnika NVO sektora. Multidisciplinarni tim utvrđuje  plan i koordinira aktivnosti u procesu pomoći žrtvi, u skladu sa njenim potrebama i izborom.

Centri omogućavaju žrtvi da iskaže sve činjenice vezane za pojavu prosjačenja nakon čega obavještavaju nadležne institucije koje je potrebno uključiti. Službenici centara upoznaju maloljetnike sa njegovim pravima i načinima ostvarivanja prava, obavljaju  posjete porodici i razgovor sa svim članovima porodice, a u slučajevima kada  postoji procjena da prava i interesi djeteta nijesu zaštićeni, djetetu se imenuje staratelj. Izradjuje se individualni plan zaštite za maloljetnika, koji sadrži mjere koje je potrebno preduzeti u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Ako je žrtva dijete, plan pomoći žrtvi sadrži i mjere za zaštitu djeteta u skladu sa Porodičnim zakonom. Po potrebi se policiji i tužilaštvu omogućava uvid i dostavlja sva dokumentacija vezana za slučaj. Ukoliko postoji potreba, dijete se može izmjestiti iz porodice i smjestiti u drugu porodicu ili u  instituciju. Kada se takav slučaj desi djeca se najčešće smiještaju u prihvatnu stanicu Centra za djecu i mlade,,Ljubović“ do mjesec dana. Za to vrijeme zaposleni u centru obavljaju aktivnosti iz svoje nadležnosti. Zavisno od situacije u porodici, stručni tim centra za socijalni rad odredjuje najadekvatniji oblik zaštite djeteta. Pruža se podrška biološkoj porodici u cilju stvaranja uslova za povratak djeteta, kako bi se smanjila dužina boravka djeteta u instituciji i ojačali kapaciteti porodice za pružanje adekvatne brige o djetetu. Kontinuirano se radi sa porodicom u toku i nakon prestanka smještaja djeteta u prihvatnu stanicu, kako ne bi došlo do ponovnog bavljenja prosjačenjem.

U komšiluku stanuje osoba koja ima psihičkih problema.  Pravi probleme, buku i plašimo se da može biti agresivan  prema djeci kojih ima u zgradi. Kome možemo ovo prijaviti?

Potrebno je da se obratite Centru za socijalni rad, i u konkretnom slučaju nakon obavljenog razgovora i terenske posjete, u daljem će se vidjeti u kom dijelu se mogu zaštititi prava oboljelog lica ali i građana koji stanuju u toj zgradi. Ukoliko se radi o licu koje je zdravstveno ugroženo potrebno se obratiti nadležnim zdravstvenim ustanovama.

Moj otac maltretira majku godinama, od koga da potražimo pomoć?

Ukoliko ste Vi ili članovi Vaše porodice izloženi bilo kom obliku nasilja u porodici, neophodno je da se u što kraćem roku obratite Centru za socijalni rad i da o navedenom obavijestite nadležni organ Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ja sam stara osoba i živim sama. Nemam penziju, izdržavam se od novca koji mi šalju povremeno rođaci. Nemam djece. Kako mi možete pomoći?

Možete nam se obratiti da bi utvrdili da li imate prava na materijalno obezbjeđenje, kao staro lice, ili ukoliko imate zdravstvenih problema, pravo na dodatak za njegu i pomoć. Ukoliko smatrate da ne možete da vodite brigu o sebi, Centar za socijalni rad pokreće postupke za smještaj u dom za stara lica u najboljem interesu starih lica, a radi zaštite njihovih interesa.

Šta je potrebno da bi se neko smjetio u Dom za stara lica?

Potrebno je prikupiti zakonom propisanu dokumentaciju i napisati zahtjev Centru za socijalni rad, gdje se nakon intervjua i procjene zahtjev razmatra i o istom se odlučuje.

Kako postupiti kada bolesno lice u porodici odbija  liječenje?

Određivanje mjere obaveznog liječenja je u nadležnosti suda. Pokretač postupka mogu biti bliski članovi porodice. Ako se utvrdi da je potrebno pokrenuti postupak preispitivanja poslovne sposobnosti uključuje se Centar za socijalni rad. Ukoliko lice ugrožava svoju i bezbjednost okoline, moguće je lice uputiti na prinudno liječenje uz prisustvo Hitne pomoći, Uprave policije i asistenciju Centra za socijalni rad.

Ko pokreće postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti?

Predlog za oduzimanje poslovne sposobnosti podnose srodnici ili CZSR po službenoj dužnosti kada na temelju medicinske dokumentacije i ponašanja korisnika procijeni da su ugrožena njegova prava i interesi, da svojim ponašanjem ugrožava sebe i okolinu u kojoj živi, te da nije svjestan svog ponašanja i postupaka. U toku postupka rješenjem CZSR postavlja se staratelj koji će na sudu štititi interese korisnika.

Ko može tražiti jednokratnu novčanu pomoć?

Jednokratna pomoć  kao  pravo na pomoć može se priznati  pojedincu ili porodici koji zbog trenutne materijalne situacije nisu u mogućnosti da obezbijede neke osnovne životne potrebe, a koje su nastale zbog rođenja djeteta ili  školovanje djeteta, bolesti ili smrt člana porodice , elementarne nepogode i sl. Jednokratna  novčana pomoć se može dati  i zbog  nabavke osnovnih predmeta u domaćinstvu, neophodne odjeće i obuće ako se to ne može korisnicima osigurati  na drugi način.

Dakle, radi se o  nekim kriznim životnim situacijama  u kojima se mogu zateći i osobe  koje imaju   prihode i nisu korisnici materijalnog obezbježenja, ako su njihovi prihodi niski i nedovoljni  da zadovolje neku osnovnu životnu potrebu.

Obzirom na specifičnosti svake konkretne  osobe  i  njenih životnih okolnosti  zahtjevi za jednokratnu novčanu pomoć dolaze kod stručnjaka Centra koji brzom i jednostavnom procjenom  utvrđuju da li  postoje uslovi za ostvarivanje ovog prava.

Pomoć se ostvaruje u centru za socijalni rad koji je nadležan prema prebivalištu korisnika.

Na koji način se može podnijeti žalba?

Svaki korisnik centra za socijalni rad ima pravo da izrazi žalbu na rad  CZSR bez straha da će zbog toga biti povrijeđena njegova prava ili da će on i njegovi članovi porodice biti dovedeni u nepovoljan položaj tokom ostvarivanja prava i usluga iz oblasti dječije socijalne zaštite.

Pravni lijek je sastavni dio svakog rješenja kojim se odlučuje o pravima korisnika. 

Centar za socijalni rad kao prvostepeni organ koji odlučuje o pravima iz oblasti dječije I socijalne zaštite može ispuniti žalbu ako su za to ispunjeni uslovi, a ako žalbu nije moguće ispuniti CZSR će žalbu dostaviti na rjeđavanje drugostepenom organu, odnosno Ministarstvu rada i socijalnog staranja.

Imaju li korisnici domskog smještaja pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica?

Pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica imaju jedino korisnici koji u potpunosti snose troškove domskog smještaja.

Ko može ostvariti pravo na materijalnio obezbjeđenje?

Pravo na materijalno obezbjeđenje može ostvariti pojedinac, odnosno porodica, ako je pojedinac, odnosno član porodice:

1) nesposoban za rad;           

2) sposoban za rad, pod uslovom da je:

-  trudnica;

-  samohrani roditelj;

-  roditelj koji izdržava dijete, odnosno roditelj koji vrši produženo roditeljsko pravo, u skladu sa zakonom kojim se uređuju porodični odnosi;

- lice koje je završilo školovanje po obrazovnom programu sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći ili posebnom obrazovnom programu;

- lice poslije navršene 18. godine života, ako je na redovnom školovanju u srednjoj školi, do kraja roka propisanog za to školovanje;

- dijete bez roditeljskog staranja, odnosno lice koje je bilo dijete bez roditeljskog staranja, do zasnivanja radnog odnosa na vrijeme duže od šest mjeseci.

Šta je potrebno od dokumentacije da bi se ostvarilo pravona dodatak za njegu i pomoć drugog lica?

Uz zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak za njegu i pomoć, prilaže se medicinska dokumentacija, rješenje o pravu na ličnu invalidninu za korisnike koji ostvaruju ovo pravo, rješenje o usmjeravanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama.

Koja dokumentacija je potrebna za smještaj u domu za stare?

Prilikom smještaja potrebno je da korisnik ima novu ličnu kartu, izvod iz knjige rođenih, ovjerenu zdravstvenu knjižicu, ček od penzije ili izvod o drugim primanjima.Od ljekara opšte prakse potrebno je uzeti medicinski karton o predhodnom zdravstvenom stanju, a od specijalističkih nalaza nalaz interniste i psihijatra. Za smješaj poslovno sposobnih korisnikaneophodna je izjava volje korisnika o saglasnosti za smještaj. Za korisnike kojima je oduzeta poslovna sposobnost saglasnost za smještaj uzima se od staratelja.

Kako pokrenuti postupak za razvod braka?

Postupak za razvod braka pokreće se tužbom u Osnovnom sudu.

Šta je hraniteljstvo?

Hraniteljstvo je privremeni oblik zaštite djeteta koje nema adekvatno roditeljsko staranje. Hraniteljska porodica njeguje dijete, brine se o njegovom zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, pružajući mu onu prijeko potrebnu toplinu porodičnog doma, dok država obezbjeđuje naknadu za rad hranitelja i boravak djeteta u hraniteljskoj porodici.

Hraniteljstvo je najčešće kratkoročno rješenje, a može biti dugoročnije rješenje, koje može pomoći u sprečavanju trajnog razdvajanja od porodice ili smještanja u dom za nezbrinutu djecu. 

Novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti uvodi nekoliko tipova hraniteljstva:

(1)       standardni smještaj:

Standardno hraniteljstvo primjenjuje se za djecu koja se u hraniteljsku porodicu smještaju određeni vremenski period, dok se porodica djeteta ne rehabilituje, ili dok se djetetu ne obezbijedi dugoročni oblik zaštite kao na primjer usvojenje, ili dok se dijete ne osamostali. Centar za socijalni rad radi procjenu dužine trajanja hraniteljstva i izbor hraniteljske porodice koja će na najbolji mogući način moći da odgovori potrebama svakog djeteta ponaosob.

(2)       smještaj uz intenzivnu ili dodatnu podršku:

Djeca koja imaju smetnje u razvoju, ili teškoće u razvoju zbog životnih iskustava i njihovih posljedica na emocionalni, socijalni razvoj ili ponašanje, ili imaju zdravstvene teškoće, imaju potrebe kao i sva druga djeca, ali se od hranitelja traži da se intenzivnije i dodatno angažuju da teškoće koje dijete ima ne ometaju ostvarivanje svih njegovih potencijala.

(3)       urgentni smještaj:

Urgentni porodični smještaj – hraniteljstvo primjenjuje se u iznenadnim situacijama, kada je dijete neophodno hitno zbrinuti i obezbijediti mu sigurnost i bezbjednost. To su situacije (rizika od) zlostavljanja i zanemarivanja djeteta, smrt roditelja, teška i iznenadna bolest roditelja, napuštanje djeteta. Specifičnost ove vrste smještaja je u tome što se dešava iznenada. Urgentno hraniteljstvo traje najduže 30 dana, poslije čega se primjenjuje neki drugi odgovarajući oblik zaštite.

(4)       povremeni smještaj:

Povremeno hraniteljstvo obezbjeđuje se djetetu i mladoj osobi sa smetnjama i teškoćama u razvoju koje živi u biološkoj, srodničkoj ili drugoj hraniteljskoj porodici radi predaha i očuvanja kapaciteta porodice za dalju brigu o djetetu. Povremeno hraniteljstvo organizuje se i kao dodatna podrška djetetu za zadovoljavanje njegovih potreba ili stvaranja prilike da dijete proširi socijalnu mrežu i obogati svoja iskustva.

Ko može biti hranitelj djeteta?

Hraniteljstvo može pružiti porodica (par ili pojedinac) koja ima želju i mogućnost da djetetu obezbijedi njegu, pomoć i uslove za život neophodne za njegov pravilan rast i razvoj. Status hraniteljske porodice može dobiti porodica koja ispuni uslove propisane zakonom, koja je ocijenjena podobnom i koja u toku pripreme i procjene pokaže da može razumjeti i na najbolji mogući način zadovoljiti potrebe djeteta. Hraniteljske porodice, bez obzira da li imaju jednog ili više članova, moraju garantovati da će obezbijediti adekvatnu brigu za dijete u pogledu njegove zaštite, zbrinjavanja i obrazovanja. Više informacija može se naći u nizu zakonskih akata (Porodični zakon Crne Gore, Zakon o socijalnoj i dječoj zaštiti, Pravilnik o porodičnom smještaju-hraniteljstvu).

Djeca imaju pravo da slobodno izraze svoje mišljenje vezano za planiranje njihovog smještaja, a njihova mišljenja će biti uvažena u skladu sa njihovom zrelošću (mogućnošću da dijete shvati značenje svog iskazanog mišljenja i/ili odluka koje eventualno na taj način donese).

Nadležni organ mora obučiti buduće hranitelje i obezbijediti dodatnu prilagođenu obuku za one koji brinu o djeci koja imaju razvojne teškoće.

Uslovi

Dijete neće biti smješteno u porodicu ako je član porodice lišen roditeljskog prava ili osuđen za krivično djelo; ako supružnik nije podoban da bude hranitelj;  ako bi na bilo koji način bilo ugroženo zdravlje djeteta; ako odnosi u hraniteljskoj porodici nisu adekvatni; ili ako hraniteljska porodica nije tolerantna prema roditeljima djeteta.

Ko može usvojiti dijete?

Za razliku od hraniteljstva, koje je privremeni oblik zaštite djeteta, usvojenjem se stvara veza jednaka onoj koja postoji između bioloških roditelja i djeteta.

Budući usvojitelji moraju biti starosne dobi između 30 i 50 godina, dok jedan od njih može biti stariji samo u izuzetnim okolnostima. Razlika u godinama između usvojitelja i djeteta ne može biti manja od 18 i veća od 50 godina. Status usvojiteljske porodice može dobiti porodica koja ispuni uslove propisane zakonom i koja u toku pripreme i procjene pokaže da može razumjeti i na najbolji mogući način zadovoljiti individualne potrebe djeteta.

Strani državljani ne mogu usvajati djecu koja su crnogorski državljani, osim ako se za njih ne može naći usvojilac u Crnoj Gori.

Koja je razlika između hraniteljstva i usvajanja?

Hraniteljstvo prvenstveno predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta.  Hraniteljstvom se obezbjeđuje topli porodični dom i podrška rastu i razvoju djeteta u periodu dok se njegova biološka porodica ne rehabilituje  i ne steknu uslovi da se vrati u svoju porodicu ili dok se ne omogući drugi oblik zaštite koji je u najboljem interesu djeteta (npr. usvojenje), ili dok se dijete ne osamostali.

Usvojenjem se između usvojitelja i njegovih srodnika, s jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, s druge strane, zasniva neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu. U matičnu knjigu rođenih usvojitelji se upisuju kao roditelji usvojenika.

Koje su razlike između zakonske regulative i procedura koje se odnose na hraniteljstvo u poređenju sa usvajanjem?

U slučaju hraniteljstva, nadležni organ (centar za socijalni rad) sa hraniteljskom porodicom sklapa pismeni ugovor o boravku djeteta. Nadležni organ redovno prati situaciju i odlučuje o tome da li hranitelji dovoljno brinu o djetetu i u skladu sa zakonom. Hraniteljska porodica, shodno potpisanom ugovoru, dobija redovnu naknadu troškova hraniteljstva i naknadu za rad hranitelja u skladu sa odgovarajućim zakonom.

U slučaju usvojenja, organ starateljstva donosi rješenje o zasnivanju usvojenja koje se dostavlja nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu. Usvojenjem se između usvojitelja i njegovih srodnika, s jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, s druge strane, zasniva neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu. U matičnu knjigu rođenih usvojitelji se upisuju kao roditelji usvojenika.

Gdje se mogu dobiti informacije o tome kako se postaje hranitelj?

Centri za socijalni rad u Crnoj Gori pružaju informacije o tome kako postati hranitelj. 

Izrađen je i Vodič za hranitelje koji se može preuzeti sa web sajta Centra i Ministarstva rada.

Koji je status biološke porodice djeteta koje je smješteno u hraniteljsku porodicu?

Svrha hraniteljstva nije samo pomoć djetetu, već i njegovoj biološkoj porodici. Čak i u slučaju da se ne steknu uslovi da se dijete vrati u svoju biološku porodicu, hranitelji su u obavezi da podstiču dijete da sa porodicom održava dobre odnose, osim ako to nije u najboljem interesu djeteta.

Koje su obaveze usvojitelja prema djetetu?

U skladu sa Porodičnim zakonom, usvojioci i usvojeno dijete uspostavljaju trajan odnos koji je jednak odnosu djece i bioloških roditelja.

Koje su obaveze hranitelja prema djetetu?

Hranitelji su odgovorni za kompletnu brigu o djetetu na hraniteljstvu. Obaveza hranitelja je da se brine za djetetovo zdravlje, bezbjednost, razvoj i obrazovanje. Hranitelji moraju njegovati i razvijati identitet djeteta, braniti njegova prava, i pomagati mu da razvije socijalne vještine koje će ga osnažiti da živi i radi nezavisno u budućnosti. Hranitelji treba da pomognu djetetu da se poveže i efikasno komunicira sa svojom biološkom porodicom, ukoliko je to moguće.

Koje su obaveze biološke porodice prema djetetu?

U skladu sa međunarodnim pravnim instrumentima, Ustavom Crne Gore i relevantnim zakonima, biološki roditelji prevashodno vode brigu o djetetu. To znači da roditelji imaju obavezu da podižu, obrazuju i zastupaju dijete i finansijski ga izdržavaju.

U skladu sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta: “Roditelji ili, u zavisnosti od slučaja, zakonski staratelji,  imaju prevashodnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta... Ugovorne strane će pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima i zakonskim starateljima u ostvarivanju obaveza koje se tiču podizanja djeteta i obezbjeđivaće razvoj institucija, kapaciteta i usluga za brigu o djetetu” (Član 18). “Za djecu o kojoj ne može da brine njihova porodica, država treba da obezbijedi zamjenu za porodicu ili alternativnu brigu tako što će poštovati etničku pripadnost, vjeru, kulturu i jezik djeteta.”

Koju podršku/usluge dobijaju hranitelji?

Hraniteljskoj porodici su potrebni usluge i podrška. Pripremu i odabir hraniteljskih porodica vrši nadležni Centar za socijalni rad. Nakon odabira, hraniteljske porodice učestvuju u obukama i dobijaju psihološku podršku. Svaka hraniteljska porodica se procjenjuje kako bi se odredilo koja vrsta podrške joj je potrebna. Cilj ove procjene je obezbjeđenje svih uslova da se hraniteljska porodica brine o djetetu na najbolji mogući način. Centar za socijalni rad redovno prati situaciju i procjenjuje da li se o djeci na hraniteljstvu brine na adekvatan način.

Pored ove podrške, hraniteljske porodice, u skladu sa zakonom, imaju pravo i na naknadu troškova hraniteljstva i naknadu za rad za pružaoca usluge.

Hraniteljske porodice takođe mogu imati podršku u lokalnoj zajednici , koja se odnosi na uključivanja djeteta u rekreativne i kulturne aktivnosti sa drugom djecom.

Koju podršku /usluge dobijaju usvojitelji?

Buduće usvojitelje obučavaju i pripremaju stručni timovi u Centrima za socijalni rad.

Nakon usvajanja djeteta, Centar za socijalni rad pruža savjetodavnu podršku na zahtjev usvojitelja (kao što bi je pružali i biološkim roditeljima).

Centar za socijalni rad ne prati razvoj usvojene djece, zato što su usvojitelji u zakonskom smislu izjednačeni sa biološkim roditeljima. Centar za socijalni rad može se uključiti jedino ako roditelj – usvojitelj ili biološki roditelj – zanemaruje ili na bilo koji način zloupotrebljava dijete.

Postoji li maksimalan period vremena za hraniteljstvo? Zašto? Može li se ono pretvoriti u usvajanje ako se situacija u biološkoj porodici ne poboljša?

Hraniteljstvo je privremen način zbrinjavanja djeteta, dok se ne stvore uslovi za povratak u biološku porodicu ili dok se ne omogući drugi oblik zaštite koji je u najboljem interesu djeteta.

U određenim situacijama kada je to u najboljem interesu djeteta, hraniteljstvo može trajati dok dijete ne postane potpuno nezavisno.

Dijete smješteno u hraniteljsku porodicu može biti usvojeno, ako je to u njegovom najboljem interesu.

Važno je imati na umu da su hraniteljstvo i usvojenje dva različita oblika zaštite djece; naime, hraniteljske porodice privremeno pružaju brigu o djetetu, dok usvojitelji usvajaju djecu doživotno. Iz tog razloga, kod hraniteljstva i usvojenja u jednom dijelu razlikuju se procjena, kao i priprema hraniteljskih i usvojiteljskih porodica.

Ukoliko bi hranitelji poželjeli da usvoje dijete koje se nalazi kod njih na hraniteljstvu, prvo bi dijete moralo biti dostupno za usvojenje, a hranitelji bi morali bi proći postupak procjene za usvojitelje. Ukoliko porodica uspješno prođe postupak za usvojitelje, u interesu djeteta je da ga usvoji ista porodica kako bi se izbjegao premještaj u neku drugu porodicu - koji je stresan za dijete.

Može li se neko oprobati u hraniteljstvu prije usvajanja?

Da bi postala hranitelj, zainteresovana osoba mora proći postupak procjene i pripreme u centru za socijalni rad. Ova procjena je složen proces. Stručnjaci procjenjuju početno znanje, očekivanja i motivaciju, osobine ličnosti itd. Ako je procjena pozitivna, osoba postaje hranitelj.

Hraniteljstvo i usvojenje su dva različita oblika zaštite djece; naime, hraniteljske porodice privremeno pružaju brigu o djetetu, dok usvojitelji usvajaju djecu doživotno. Iz tog razloga, kod hraniteljstva i usvojenja razlikuju se procjena, kao i priprema hraniteljskih i usvojiteljskih porodica.

Ukoliko bi hranitelji poželjeli da usvoje dijete koje se nalazi kod njih na hraniteljstvu, prvo bi dijete moralo biti dostupno za usvojenje, a hranitelji bi morali bi proći postupak procjene za usvojitelje. Ukoliko porodica uspješno prođe postupak za usvojitelje, u interesu djeteta je da ga usvoji ista porodica kako bi se izbjegao premještaj u neku drugu porodicu - koji je stresan za dijete.

Može li osoba postati hranitelj, ako nije u braku i nikada nije imala djecu?

Osoba koja nije u braku i nikada nije imala djecu, može postati hranitelj. Ne postoje zakonska ograničenja za ovakve situacije. Opšte pravilo je da osoba mora biti pozitivno procijenjena od strane centra za socijalni rad kako bi postala hranitelj.

Za podizanje djeteta najvažniji su ljubav, nesebičnost i jaka volja za učenjem. Prethodno iskustvo roditeljstva može se smatrati vrijednim, ali ne nužnim.

Može li osoba usvojiti dijete, ako nije u braku i nikada nije imala djecu?

U ovom trenutku dijete može usvojiti samo bračni par zajednički i vanbračni partneri koji žive u vanbračnoj zajednici duže vremena. Međutim Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona omogućava usvajanje vanbračnim partnerima koji žive u vanbračnoj zajednici, kao i vanbračnom partneru roditelja djeteta koje se usvaja ako sa roditeljem djeteta živi u vanbračnoj zajednici. Izuzetno, ministar rada i socijalnog staranja može dozvoliti usvojenje i licu koje samo živi ako za to postoje naročito opravdani razlozi i ako je to u najboljem interesu djeteta.

Postoji li starosno ograničenje da neko postane hranitelj?

Porodični zakon propisuje da hranitelj mora biti odraslo lice. Samo napomena da je jedino ovo propisano, dakle ne postoji konkretno ograničenje osim punoljetstva.

Postoji li starosno ograničenje da neko usvoji dijete?

Prema Porodičnom zakonu, kojim je regulisana oblast usvojenja, budući usvojitelji moraju biti starosne dobi između 30 i 50 godina, dok jedan od njih može biti stariji samo u izuzetnim okolnostima. Razlika u godinama između usvojitelja i djeteta ne može biti manja od 18 i veća od 50 godina.

Koliko vremena je potrebno da bi se postalo hranitelj? Zašto? Što se dešava tokom ovog procesa?

Da bi se postalo hranitelj potrebno je neko vrijeme. Procjena podobnosti vrši se u roku od šest mjeseci, od dana prijema uredno podnijetog zahtjeva.  Budući hranitelji moraju predati zahtjev nadležnom Centru za socijalni rad. Stručni tim Centra za socijalni rad zatim ocjenjuje porodicu putem razgovora, kućnih posjeta i obuke. Ako se porodica smatra podobnom, kod nje će biti smješteno dijete čijim potrebama ta porodica može najadekvatnije odgovoriti. Centar za socijalni rad dužan je da obezbijedi hraniteljskoj porodici odgovarajuću pripremu za podizanje i vaspitanje djeteta i obuke tokom trajanja hraniteljstva.

Takođe, Centar za socijalni rad mora omogućiti djetetu da slobodno izrazi svoje mišljenje u vezi sa smještajem u hraniteljsku porodicu i da to mišljenje cijeni u skladu sa uzrastom i zrelošću djeteta.

Koliko vremena je potrebno da bi se postalo usvojitelj? Zašto? Što se dešava tokom ovog procesa?

Podobnost za usvojenje utvrđuje stručni tim organa starateljstva, na osnovu sveobuhvatnog, multidisciplinarnog pristupa. Stručni tim čine psiholog, pedagog, socijalni radnik i pravnik,  koji pojedinačno ispituju i daju mišljenje o podobnosti budućih usvojitelja. Pored procjene, stručni tim vrši i pripremu budućih usvojitelja za usvojenje.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nalazi se centralna evidencija potencijalih usvojitelja, kao i djece podobne za usvojenje. Nakon završene obrade u Centru za socijalni rad, dokumentacija potencijalnih usvojitelja dostavlja se Ministarstvu rada i socijalnog staranja, a kada se pojavi dijete podobno za usvojenje, Ministarstvo je prosljeđuje nadležnom centru na dalji postupak.

Usvojenje zasniva organ starateljstva iz mjesta prebivališta, odnosto boravišta djeteta, tj. organ strateljstva koji je sproveo postupak smještaja djeteta u ustanovu ili u drugu porodicu. Podobnost za usvojenje takođe utvrđuje organ starateljstva u mjestu prebivališta, odnosno boravišta lica koja traže utvrđivanje podobnosti za usvojioca.

Procedura procjene i pripreme budućih usvojitelja traje nekoliko mjeseci, ali se na dijete može čekati i duže.

Ko procjenjuje potencijalne hranitelje? Prema kojim kriterijumima?

Kriterijume za hranitelje propisuju Porodični zakon, Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, i relevantna podzakonska akta.

Budući hranitelji moraju se obratiti nadležnom Centru za socijalni rad. Stručni tim Centra za socijalni rad zatim ocjenjuje porodicu putem razgovora, porodične posjete i obuke.  Ako se porodica smatra podobnom ona će postati hraniteljska porodica

Centar za socijalni rad mora omogućiti djetetu da slobodno izrazi svoje mišljenje u vezi sa smještajem u hraniteljsku porodicu i da to mišljenje cijeni u skladu sa uzrastom i zrelošću djeteta . Potrebe djeteta određuju gdje će ono biti smješteno.  Neophodno je da nadležni organ, prilikom odabira hraniteljske porodice, vodi računa o porijeklu djeteta, uzrastu, zdravlju i društvenom statusu, kao i udaljenosti od mjesta njegovog prethodnog prebivališta, odnosno prebivališta njegovih roditelja i školske ustanove koju pohađa. Hraniteljske porodice zbog toga su obično iz istog mjesta kao i dijete, izuzev ako se u tom mjestu ne može naći adekvatna porodica.

Centar za socijalni rad dužan je da obezbijedi hraniteljskoj porodici odgovarajuću pripremu za podizanje i vaspitanje djeteta.

Stručni radnici centara za socijalni rad su između 2012. i 2014.g. prošli višemjesečnu obuku iz oblasti hraniteljstva i primjene savremenih metoda procjene i rada sa hraniteljskim porodicama.

Ko procjenjuje potencijalne usvojitelje?  Prema kojim kriterijumima?

Stručni tim Centra za socijalni rad utvrđuje podobnost usvojitelja na osnovu sveobuhvatnog, multidisciplinarnog pristupa. Stručni tim čine psiholog, pedagog, socijalni radnik i pravnik koji pojedinačno ispituju i daju mišljenje o podobnosti budućih usvojitelja. Pored  procjene, stručni tim vrši i pripremu budućih usvojitelja  za usvojenje.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nalazi se centralna evidencija potencijalih usvojitelja, kao i djece podobne za usvojenje. Nakon završene obrade u Centru za socijalni rad, dokumentacija potencijalnih usvojitelja dostavlja se Ministarstvu rada i socijalnog staranja, a kada se pojavi dijete podobno za usvojenje, Ministarstvo je prosljeđuje nadležnom centru na dalji postupak.

Nakon što je određena opšta podobnost potencijalnih usvojitelja, određuje se i konkretna podobnost (podobnost u odnosu na konkretno dijete).

Zašto ne mogu izabrati dijete kome želim da budem hranitelj? Kako se vrši selekcija?

Hranitelji ne mogu birati djecu. Za svako dijete biće odabran odgovarajući hranitelj koji može zadovoljiti djetetove potrebe na najbolji način, nakon prijavljivanja i obuke hranitelja, kao što je navedeno u Smjernicama Ujedinjenih nacija za alternativnu brigu o djeci:

“Nadležni organ ili služba treba da razvije sistem i obezbijedi odgovarajuću obuku za  procjenu i usklađivanje potreba djeteta sa sposobnostima potencijalnih hranitelja koji su na raspolaganju, kao i za pripremu svih strana za smještaj. U svakoj lokaciji treba identifikovati grupu dostupnih licenciranih hranitelja.” (UN 2009, Čl. 118-119)

Odabir hranitelja za dijete koje se smješta na hraniteljstvo uključuje razmatranje čitavog niza prava i potreba djeteta, i kapacitet hranitelja da ih zadovolje.

Zašto ne mogu izabrati dijete koje želim da usvojim? Kako se vrši selekcija?

Za svako dijete bira se usvojitelj na osnovu procjene potreba djeteta i procjene kapaciteta potencijalnih usvojitelja da zadovolje te potrebe na odgovarajući način. Ovu procjenu vrši stručni tim centra za socijalni rad.

Treba li da kažem djetetu da je usvojeno? Kada? Kako?

Usvojitelji imaju obavezu da kažu djetetu u što ranijoj dobi da je usvojeno. Dijete mora da raste sa tim saznanjem, a količina informacija koja se daje djetetu zavisi od uzrasta i njegove zrelosti.

Kako mogu da pokrenem brakorazvodnu parnicu?

Razvesti se možete sporazumno, ukoliko postignete slaganje oko bitnih pitanja kao što je podjela imovine, starateljstvo nad djecom, alimentacija i slično. Ukoliko ne postoji slaganje, podnosi se tužba za razvod braka Osnovnom sudu. Tužba treba da ima određenu formu, tako da je dobro da je napiše pravnik, jer Osnovni sud ne prihvata pogrešno ili neadekvatno napisanu tužbu. Za tužbu vam je potreban vjenčani list, kao i izvodi iz matične knjige rođenih za djecu.

Koja je uloga Centra za socijalni rad u postupku razvoda braka?

Shodno čl. 361 Porodičnog zakona Crne Gore, prije nego što donese odluku o zaštiti prava djeteta ili o vršenju roditeljskog prava, sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savjetovališta ili druge specijalizovane ustanove. Kao što je jasno, Osnovni sud može tražiti mišljenje i od drugih institucija ali je sudska praksa takva da se nalaz i mišljenje traže od Centra za socijalni rad kao organa starateljstva.

Stoga je primaran zadatak procjene najboljih interesa djeteta u sporovima za vršenje roditeljskog prava preduzimanje svih raspoloživih mjera da se uspostavi roditeljska saradnja i da roditelji dobiju podršku da zajednički donesu odluke o tome šta je najbolje rješenje za njihovu djecu. Veoma je značajno, što se u praksi i sprovodi, objasniti roditeljima da procjena u Centru za socijalni rad ne služi tome da obezbijedi odgovor na pitanje ko je bolji ili kompetentniji roditelj. U najvećem broju slučajeva oba roditelja su kompetentna a njihova nesaradnja i konflikt može značajno umanjiti njihove kompetencije. Roditelji nisu ‘’predmet procjene’’ već su ravnopravni učesnici u postupku definisanja najboljih interesa svoje djece.

Kojim kriterijumima se rukovodi Centar za socijalni rad prilikom davanja mišljenja?

Mišljenje o vršenju roditeljskog prava kao i kontaktiranju zasniva se na procjeni najboljeg interesa djece. U svakom pojedinačnom slučaju potrebno je odrediti šta konkretno čini najbolji interes djeteta. Kriterijumi kojima se rukovodi Centar za socijalni rad su brojni i nijedan od njih nema objektivnu prednost nad ostalima. Neki od njih su: osiguranje bezbjednosti djeteta, lična svojstva djeteta, emocionalne potrebe to jest emocionalne veze djeteta (za kojeg je roditelja, ako je to slučaj, više vezano), koji roditelj je podobniji za vršenje roditeljskog prava (to jest koji je spremniji da podstakne kontakt djeteta sa drugim roditeljem), načelo kontinuiteta (koji životni aranžman donosi što manje promjena u životu djeteta, s obzirom na to da je razvod roditelja već stres i promjena), gledišta, mišljenje i želje djeteta. Vodi se računa i o tome da se dijete ne odvaja od braće i sestara, kao i gdje ima bolje uslove za učenje, razvoj... Sve su ovo opšte smjernice jer se kriterijumi po važnosti razlikuju u svakom konkretnom slučaju.

Na koji način to jest kojim metodama Centar za socijalni rad utvrđuje najbolji interes djeteta radi davanja mišljenja Osnovnom sudu?

Najznačajnije dijagnostičko sredstvo u postupku vezanom za podobnost roditelja je intervju, kao i analiza dokumentacije, stručne konsultacije zaposlenih u Centru za socijalni rad, opservacija. Primjena posebnih sredstava uključuje psihološke testove, usmjerene procjene u vidu upućivanja na ljekare – specijaliste, i ova primjena obično ima dovoljan razlog sa stručnog stanovišta. U razgovorima sa djecom koriste se polustrukturisani intervju, projektivne tehnike (crteži, Test nedovršenih rečenica).

Da li Sud mora da uvaži mišljenje Centra za socijalni rad?

Osnovni sud može tražiti mišljenje i od drugih institucija ali je sudska praksa takva da se nalaz i mišljenje traže od Centra za socijalni rad kao organa starateljstva. Ukoliko postoje sumnje u roditeljsku podobnost koje su utvrđene od strane Centra za socijalni rad, kao i druge potrebe za usmjerenom procjenom, u predmetu se može tražiti mišljenje sudskih vještaka (najčešće psihijatra i kliničkog psihologa, ali i pedijatara i slično).

Koja je uloga Centra za socijalni rad u periodu dok ne postoji pravosnažna odluka Suda?

U periodu dok ne postoji pravosnažna odluka Suda, uloga Centra za socijalni rad je da savjetodavno radi sa roditeljima i pokušava da se u interesu maloljetne djece uspostave dogovori i roditeljska saradnja. Važno je napomenuti da Centar za socijalni rad ne donosi odluke, niti dogovori imaju ulogu pravosnažne presude, ali je jedan od bitnih indikatora procjene roditeljske podobnosti upravo spremnost roditelja za međusobnu saradnju kao i za saradnju sa organom starateljstva.

Koja je uloga Centra za socijalni rad nakon donošenja pravosnažne odluke Suda?

I nakon donošenja pravosnažne odluke Suda možete se obratiti Centru za socijalni rad s obzirom na to da je Centar za socijalni rad kao organ starateljstva dužan da roditeljima kao i djeci pruža pomoć i podršku kao i savjete u dijelu koji se tiče porodičnih odnosa. Centar za socijalni rad vrši ukoliko je potrebno i nadzor nad vršenjem roditeljskog prava.

Da li se u Centar za socijalni rad pozivaju djeca?

U Centru za socijalni rad postoji posebno opremljena prostorija gdje se obavljaju razgovori s djecom ili kontakti roditelja sa djecom (ukoliko se radi o licima lišenim slobode ili ukoliko se kontakti odvijaju u kontrolisanim uslovima shodno Protokolu o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici), kao i psihološka testiranja djece. Djeca se svakako pozivaju i uključuju kada god to zakon nalaže, ali i na mlađem uzrastu. Razlozi za neuključivanje djece su ako su djeca veoma mala, ako su se roditelji dogovorili oko vršenja roditeljskog prava, u smislu da je usaglašen plan roditeljstva u skladu sa interesima i potrebama maloljetne djece ili ako djeca ne žele da se izjašnjavaju. Važno je napomenuti da razgovori sa djecom nisu usmjereni samo na utvrđivanje njihovih želja već i potreba kao i na iskazivanje osjećanja i edukaciju o posljedicama razvoda braka, to jest na savjetodavnu podršku djeci. Ukoliko se procijeni da se djeca nalaze pod povećanim stresom ili da pokazuju izrazito stresogene/traumatske reakcije na razvod braka, upućuju se na specijalizovani psihološki tretman u odgovarajućim ovlašćenim institucijama.

Na koji način se tretira mišljenje djece?

Gledišta i želje djeteta sagledavaju se obavezno u svim slučajevima neposredno ili posredno shodno uzrastu i zrelosti djeteta, pri čemu što je dijete starije njegov stav ima veću težinu. Naime, shodno Konvenciji o pravima djeteta i Porodičnom zakonu, kod utvrđivanja najboljih interesa djeteta, svi koji učestvuju u tom procesu dužni su utvrditi i omogućiti djetetu da izrazi svoja gledišta, želje i mišljenje, i da mu posvete dužnu pažnju u skladu sa kapacitetima, uzrastom i zrelošću djeteta.

Da li Centar za socijalni rad odlučuje o alimentaciji?

Centar za socijalni rad ne odlučuje niti daje mišljenje o visini alimentacije ili podjeli imovine, već Sud samostalno donosi odluku o alimentaciji u okviru postupka za razvod braka a o podjeli imovine u posebnom sudskom postupku.

Organ starateljstva dužan je da upozori roditelje na obavezu plaćanja alimentacije.

Koje su posljedice razvoda braka na maloljetnu djecu?

Period razvoda obično je izrazito stresan i za djecu i za roditelje, javljaju se različite emocije pa i emocionalni problemi. Međutim, nakon prilagođavanja porodice na razvod dolazi do smirenja tenzija i poboljšanja roditeljskih kompetencija u najvećem broju slučajeva. Ukoliko nakon razvoda braka djeca imaju kvalitetan i kontinuiran odnos sa oba roditelja, njihov emocionalni i psihosocijalni razvoj ne mora biti ugrožen. Vrsta i jačina reakcije djece zavise od mnogo činilaca, uključujući uzrast, težinu i trajanje konflikta između roditelja, ekonomskih teškoća, stresne životne promjene i slično.

Na kom uzrastu dijete može samo da kaže sa kojim će roditeljem živjeti?

Shodno zakonu, dijete koje je navršilo deset godina može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima. Dijete staro petnaest godina može samo odlučiti sa kojim roditeljem želi da živi i na koji način da održava kontakt sa drugim roditeljem.

 

ŠTA JE SISTEMSKA PORODIČNA PSIHOTERAPIJA?

Sistemska porodična terapija je vrsta psihološkog savjetovanja/psihoterapije čiji je cilj poboljšavanje komunikacije i rješavanje konflikata među članovima porodice. Sistemska porodična terapija zasniva se na tome da je porodica jedinstveni socijalni sistem koji ima svoju strukturu i svoje obrasce komunikacije. Ovi obrasci određeni su mnogim faktorima kao što su roditeljska vjerovanja i vrijednosti, ličnosti svih članova porodice, uticaji članova proširene porodice (babe i djedovi, tetke, ujaci, stričevi..). Kao rezultat svega ovoga, svaka porodica se razvija na svoj jedinstveni način. Porodica je interaktivna i svaka promjena kod jednog člana porodice utiče na porodičnu strukturu i na svakog člana pojedinačno.

KO SE BAVI PORODIČNOM TERAPIJOM U PORODIČNOM SAVJETOVALIŠTU CENTRA ZA SOCIJALNI RAD?

Porodičnu terapiju rade porodični savjetnici /psihoterapeuti koji su završili dvogodišnju odnosno četvorogodišnju edukaciju iz sistemske porodične terapije (akreditovanu od strane Evropske asocijacije za psihoterapiju). 

Terapija uključuje sve članove porodice ili samo one koji su u mogućnosti da se priključe, a moguće je raditi i sa pojedincem. Cilj ove terapije je da naučite vještine koje će vam pomoći da poboljšate porodične odnose i prevaziđete „teške situacije“ čak i nakon završetka tretmana (savjetovanja).

ZAŠTO JE PORODIČNA PSIHOTERAPIJA KORISNA?

Porodično savjetovanje može vam pomoći da popravite loše odnose sa vašim supružnikom/icom, djecom (problemi u ponašanju, školi).., ili drugim članovima porodice. Možete pokušati da razgovarate o specifičnim temama kao što su bračni ili finansijski problemi, konflikti između djece i roditelja, ili uticaj zloupotrebe psihoaktivnih supstanci ili mentalne bolesti na cijelu porodicu. Porodična terapija se može odvijati paralelno sa drugim vidovima liječenja (terapija medikamentima ili individualna psihoterapija). Porodično savjetovanje može biti korisno u bilo kojoj porodičnoj situaciji koja izaziva stres, tugu, bijes ili konflikt. Kod porodica koje inače koriste usluge Centra za socijalni rad, psihoterapija je primjenjiva naročito u slučajevima razvoda braka i/ili problema u ponašanju kod djece.

ŠTA MOŽETE DA OČEKUJETE OD PSIHOTERAPIJE?

Seansi porodičnog savjetovanja uglavnom prisustvuje nekoliko članova porodice, ali se može raditi i sa pojedincem. Seanse obično traju 50 minuta do sat vremena. Trajanje terapije, broj i učestalost susreta zavisi od konkretne situacije vaše porodice.

KAKVI SU REZULTATI PORODIČNE PSIHOTERAPIJE?

Porodična terapija ne može automatski riješiti konflikte ili učiniti da vaši problemi i neprijatne situacije nestanu, ali vam može pomoći da bolje razumijete sebe, da se članovi vaše porodice bolje razumiju, da shvatite kako vaša porodica funkcioniše i može vam pružiti vještine da se efikasnije nosite sa izazovnim situacijama.

DA LI JE PORODIČNA PSIHOTERAPIJA USPJEŠNA I KOLIKO?

Porodična terapija je manje efikasna ako neki član porodice (čije je prisustvo ključno) odbija da prisustvuje terapiji. Kako bi se postigli najbolji rezultati ključno je da članovi porodice sarađuju. Ponekad, čak i ako jedan član odbija da prisustvuje, ostali mogu imati koristi od porodične terapije. Prednost ovakvog pristupa je što članovi porodice zajedno sa terapeutom mogu uočavati međusobne odnose i obrasce interakcija. Ovi obrasci često odražavaju i uobičajene obrasce funkcionisanja kod kuće.

Porodična terapija neće adekvatno riješiti probleme ako se prerano prekine. 

 

KAKO SE MOŽETE PRIJAVITI ZA PORODIČNU PSIHOTERAPIJU/SAVJETOVANJE U CENTRU ZA SOCIJALNI RAD?

Za porodičnu terapiju odnosno savjetovanje možete se prijaviti putem mejl adrese ili, ukoliko već koristite usluge Centra za socijalni rad, možete se obratiti svom voditelju slučaja ili stručnom radniku na materijalnim davanjima. Vaš voditelj slučaja može i sam procijeniti da kod vas postoji motivacija za savjetovanjem i psihoterapijom i uputiti vas u Porodično savjetovalište.

 

KADA SE NE RADI PORODIČNA PSIHOTERAPIJA?

Psihoterapija je proces koji traje i za koji morate biti motivisani. Podrazumijeva se da redovno dolazite i ispunjavate takozvane ''terapijske zadatke''. Kontraindikacije za porodičnu psihoterapiju su, pored nedovoljne motivacije, i suicidalnost, akutna psihotična stanja, akutni alkoholizam i zloupotreba psihoaktivnih supstanci, koji se najprije moraju liječiti psihijatrijski da bi se pristupilo psihoterapiji. Porodična psihoterapija ne podrazumijeva krizne intervencije u akutnim situacijama i stoga je ne treba miješati sa neodložnim intervencijama u socijalnom radu, već se očekuje dugotrajan rad kako bi se izmijenili neadekvatni obrasci funkcionisanja kod pojedinca i/ili u porodičnom sistemu.

 

DA LI JE PORODIČNA TERAPIJA KORISNA KADA POSTOJI NASILJE U PORODICI?

Kada postoji nasilje u porodici postoje i stroga pravila kada i kako se može raditi porodična psihoterapija. Sistemski terapeuti posmatraju počinioca nasilja kao odgovornog za nasilje. Preduslovi za porodičnu psihoterapiju kada je u pitanju nasilje su da i žrtva i počinilac žele ovakvu vrstu tretmana, motivisani su i na njih nije vršen pritisak da na njega pristanu, da ne postoji zloupotreba alkohola i/ili droge ili psihotični procesi, ili opsesivne ideje počinioca u žrtvi i/ili proganjanje žrtve; da žrtva razumije potencijalne opasnosti, da ne postoji opasnost od smrtnog ishoda i da se ne dovodi u pitanje starateljstvo nad djecom ukoliko je razvod u toku. Ukoliko se u toku terapijskog procesa nasilje ponovi, terapeut je dužan da ovo prijavi, a terapija se prekida. Individualna terapija se može raditi sa žrtvom nasilja kada je ona za to motivisana.