U okviru revizije prava na materijalno obezbjeđenje porodice, kao i posjete mjesnim zajednicima na teritoriji opštine Bar, stručne radnice Službe za materijalna davanja i pravne poslove u Centru za socijalni rad Bar (Dijana Miković, Azra Čindrak, Anita Adrović, Marina Šorović i Valerija Ivančević), kao i direktorica Centra Biljana Pajović, dana 13.06.2023. godine obišle su MZ Ostros.
Istog dana posjetile su i Curović Bejta, jednog od predstavnika ove mjesne zajednice, sa kojim ovaj Centar kontinuirano saradjuje, dugi niz godina, a sve u cilju pomoći mještanima Ostrosa. Gospodin Curović ovom Centru često pruža podršku prilikom terenskih obilazaka, imajući u vidu da dugo radi u pošti, te poznaje gotovo svakog mještanina ovog kraja, pruža podršku u dijelu komunikacije sa licima koja govore isključivo albanski jezik, a obraća se i u ime građana kojima je potrebna pomoć.
Ove godine, stručni radnici su u saradnji sa Curović Bejtom mapirali lica starije dobi, kojima je bila potrebna pomoć u hrani, a imajući u vidu ograničenja u dijelu isplate jednokratne novčane pomoći uoči izbora (lokalnih, predsjednickih i parlamentatnih), pomoć, tačnije pakete hrane obezbijedila je humanitarna organizacija Caritas, čiji su predstavnici takođe obišli lica koja žive na teritoriji ove mjesne zajednice, a žive u teškim materijalnim uslovima.
U ovom trenutku, u čitavom Ostrosu ima samo devet (9) korisnika prava na materijalno obezbjeđenje porodice. Kao razlog za takvo stanje Curović Bejto navodi problem migracija iz ovog kraja: „U MZ Ostros živi sve manje i manje ljudi, trenutno je između 600 do 700 stanovnika. Prije nešto više od deceniju je bilo i do 4 000 stanovnika. Većina njih pripada starijoj populaciji, a među njima mnogi su i ugroženi. Teško se živi, ovo je zapušten kraj.“
Na području Ostrosa nema nijedne fabrike, nema vode, česti su problemi i sa napajanjem strujom, mladi ljudi sve više gube nadu što se tiče zaposlenja, pa je mještana Ostrosa sve više u Americi nego u rodnom kraju.
Što se tiče mlađe populacije, njih nema ni 20 u Ostrosu.
Gospodin Curović navodi da je potrebno samo da se ulaže, da bi na ovaj način i država imala profit od ovoga. Upoznat je da jedna nevladina organizacija posebno favorizovala ovaj lijep kraj, da je bilo u planu pravljenje rute oko Skadarskog jezera, ali da je teško, da nema puta. Ovaj kraj je zona od posebnog interesa za razvoj turističke privrede, dio Skadarskog jezera od Virpazara do Ostrosa, a zatim i od Ostrosa do sela Ckla.
Mještane Ostrosa u ovom trenutku uglavnom čini populacija starije dobi, te je veoma mali broj djece u ovoj kraju „Osnovna škola je imala 705 đaka, a sada ima 78 i to u 9 odeljenja. ( Tejani, Koštanjica, Bobovište, Centar, Arbnež i Ckla). Osnovna škola „Đerđ Kastrioti Skenderbeg“ i rasturena odeljenja– negdje ima jedan đak, negdje nema nijednog. Ove godine, koliko je meni poznato, samo četiri đaka pohađaju prvi razred“, navodi Curović Bejto.
Po računima za struju, u Ostrosu ima 906 kuća, jer Curović Bejto u pošti dobija 906 računa. „Može se negdje desiti da neka kuća ima i 2 sata, ali mislim da ipak ima oko 900 kuća“ kazuje Curović Bejto.
Na pitanje predstavnika Centra, čime se bave ljudi u srednjim godinama, Bejto navodi da je to uglavnom pojedina sadnja, pretežno je riječ o duvanu, luku-crnom i bijelom, zavisi sve od doba godine, ali kako u Ostrosu nema ni vode, nema čime ni da zalije.
U razgovoru sa Bejtom saznajemo da se ljudi međusobno pomažu, ali ne uvijek. Ističe da ima humanih ljudi iz ovih krajeva, koji su se odselili za Ameriku, koji šalju pomoć, što je od velikog značaja za određenu populaciju koja živi u teškom siromaštvu.
Zaključci ove posjete su da ovaj način komunikacije i sagledavanja problema, kao i direktan kontakt sa predstavnicima mjesne zajednice pokazaje odlične rezultate, jer često pojedina lica nijesu u saznanju koji oblici pomoći postoje, te da će se na obostrano zadovoljstvo ovaj vid saradnje i nastaviti.
