Sve države potpisnice Konvencije o pravima djeteta, imaju obavezu da osiguraju da svako dijete to pravo i ostvari. Onda kada porodica ni
uz pomoć države ne može da pruži odgovarajuću brigu o djetetu, država mora obezbijediti adekvatan oblik zbrinjavanja, a to je hraniteljstvo.
O tome šta je hraniteljstvo, ko može biti hranitelj i koja su njegova prava, razgovarali smo sa socijalnom radnicom tivatskog Centra za socijalni rad, Vedranom Petković.
„Hraniteljstvo predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta koje nema adekvatno roditeljsko staranje. Prema porodičnom zakonu, u hraniteljsku poroidicu može se smjestiti dijete bez roditeljskog staranja, dijete čiji je razvoj ometen prilikama u sopstvenoj porodici, vaspitno zapušteno dijete i dijete sa smetnjama u razvoju. Hraniteljska porodica njeguje dijete, brine se o njegovom zdravlju, vaspitanju i obrazovanju i ono što je najbitnije pruža djetetu prijeko potrebnu toplinu porodičnog doma“.
Hranitelji mogu biti porodični ljudi, samci, penzioneri, razvedeni, udovci i slično, bez obzira na pol, rasu, etničku pripadnost, religiju ili neko drugo lično svojstvo.
„Stambeni i materijalni uslovi bi trebali da budu na nekom zadovoljavajućem nivou. Mora biti prisutna želja i pozitivna motivacija za bavljenjem ovom ulogom, da zdravstveno stanje svih članova u porodici bude stabilno. Odnosi u porodici u takodje veoma bitni, trebalo bi da budu procijenjeni kao skladni i harmonični i da postoji razumijevanje razvojnih potreba djeteta“-ističe Petković.
Sama procedura oko hraniteljstva je vrlo jednostavna. Dovoljna je volja i motivacija kao prvi korak, zatim da se obrate Centru za socijalni rad u gradu u kom žive, gdje će dobiti kontakt osobu koja je obučena za davanje informacija o hraniteljstvu. Nakon toga predaje se zahtjev, a posle toga će uslijediti procjena koju vrši stručni kadar Centra, koji se obavlja kroz razgovore, kućne posjete, obuke i sve je to usmjereno na pripremu hranitelja da se bave vaspitanjem i podizanjem djece. Cijela procedura oko procjene ne može trajati duže od šest mjeseci. Nakon što stručni kadar procijeni porodicu ili pojednica podobnim za bavljenjem hraniteljstvom, onda se čeka na smještaj djeteta u tu porodicu. Petković naglašava da se hranitelji ne procjenjuju za odredjeno dijete, već da u porodicu dolazi dijete kome je ta vrsta zaštite potrebna, a čak ne mora biti iz iste opštine.
„Svaka hraniteljska porodica dobijs podršku, bilo psihološku ili neku drugu vrstu, a to se procjenjuje da bi se odredilo kojoj porodici je potrebna neka vrtsa podrške. Tu je i finansijska podrška koja nije ništa manje bitna, država obezbjedjuje naknadu za rad hranitelja i boravak djeteta u porodici. Za smještaj djeteta, hraniteljska porodica ima pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 250 eura, za podršku za njihov rad obezbijedjeno je 75 eura mjesečno, a dijete koje se nalazi u hraniteljskoj porodici ima pravo na dječiji dodatak u iznosi od 40 eura mjesečno“-naglašava Petković.
Osim toga, tu su i druga prava koja hraniteljska porodica ostvaruje. Dijete iz hraniteljske porodice ima pravo na odmor i rekreaciju u zimskom i ljetnjem periodu, besplatne udžbenike za djecu, kao i subvenciju za električnu energiju i pravo na jednokratnu pomoć. Hranitelji su odgovorni za ukupnu brigu o djetetu koje se nalazi u njihovoj porodici, takodje moraju biti usmjereni na razvoj identiteta djeteta i zastupati njegova prava, kao i nesmetan kontakt sa biološkom porodicom osim ako nadležni organ procijeni da to nije u najboljem interesu djeteta.
Na teritoriji Tivta trenutno ima pet hraniteljskih porodica u kojima se nalazi troje djece iz Tivta, po jedno iz Kotora i Herceg Novog, dok je za jedno dijete sa teritorije tivatske opštine, kao adekvatan oblik zaštite, obezbijedjena hraniteljska porodica u Podgorici.
Hraniteljstvo je humano djelo koje može promijeniti i oplemeniti život porodice, život djeteta, stvoriti pozitivnu sliku života. Zato budimo humani.
preuzeto sa: https://radiotivat.com/vedrana-petkovic-hraniteljstvo-je-humano-djelo/2018/11/
