JU Centri za socijalni rad

Crna Gora

latinica
ćirilica
SOS1.jpg
SOS1.jpg
Slide 1
Slide 1
previous arrow
next arrow

Dan socijalnog rada – empatija, profesionalna etika i socijalne vještine temelji uspješnosti socijalnog radnika

međunarodni dan socijalnog rada

Danas se obilježava Međunarodni dan socijalnog rada. Tim povodom, za Radio Bar i Bar Info, govorile su direktorica Centra za socijalni rad Bar, Biljana Pajović, voditeljka slučaja u Centru za socijalni rad Bar, Jadranka Dragović i socijalna radnica u Domu zdravlja Bar, Jelena Čejović.

“Ove godine socijalni radnici širom svijeta obilježavaju 21. mart kao Međunarodni dan socijalnog rada. U skladu sa odlukom Međunarodne federacije socijalnog rada, ovaj dan se obilježava svake godine trećeg utorka u mjesecu martu, a usmjerava se na doprinose socijalnog rada društvu i dio je kontinuiranog dijaloga o tome kako se nositi sa socijalnim izazovima širom svijeta”, objašnjava direktorica barskog Centra za socijalni rad, Biljana Pajović. 

Ona podsjeća da je „humanost na djelu“ sinonim za socijalni rad. Humanost  ili čovječnost je, kako navodi, aktivan odnos prema ljudskim vrijednostima, posebno prema drugim ljudima. Humanost posebno podrazumijeva brigu prema ljudima koji nijesu u mogućnosti da zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe.

“Socijalni rad, osim što je praktična, priznat je i kao naučna disciplina. Iako je kao naučna disciplina relativno mlada (od kraja 19. vijeka) ljudska težnja za opštim blagostanjem i dobročinstvom, kao jezgro socijalnog rada, stara je koliko i ljudski rod. Bitna odlika profesionalnog socijalnog rada jeste i njegova multidisciplinarna naučna zasnovanost. Socijalni radnici pomažu ljudima da se suoče sa mnogim izazovima, mogu da utiču da se život čovjeka promijeni iz korijena”, navodi Pajović.

Svoju profesionalnu ulogu i dužnosti, socijalni radnici obavljaju na zahtjev ljudi koji osjećaju da im je takva pomoć potrebna, kao i na osnovu osoba iz socijalnog okruženja.

“Uloga socijalnih radnika je multidisciplinarna. Ljudi traže pomoć od socijalnog radnika zato što su pogođni teškoćama koje mogu biti raznovrsne – od porodičnih i zdravstvenih problema, do raznih vrsta zavisnosti, kriminala, siromaštva, nezaposlenosti, smanjenje ili gubitak radnih vještina, starost, invalidnost, stanje neželjene trudnoće, devijantno ponašanje, konflikti u porodici koji za posljedicu mogu imati prekid zajedničkog života, zlostavljanje djece ili bračnog partnera… Međutim, bez obzira na multidisciplinarnost, profesionalna etika i zakonski propisi određuju obaveze i dužnosti socijalnog radnika”, kategorična je naša sagovornica.

Pajović ukazuje i da pored stručnosti, socijalni radnici moraju imati visoko razvijene komponente emocionalne inteligencije, a posebno društvenu komponentu – empatiju i socijalne vještine, kako bi mogli razumijevati i potpomagati druge, uspješno komunicirati, pregovarati, voditi i podsticati promjene, razvijati timski rad.

Aspekt karijere koji izaziva najveće zadovoljstvo kod socijalnog radnika, pojašnjava ona, jeste sama pomoć ljudima koji se bore sa problemima u svakodnevnom životu.

“Pored benefita koje nam profesija socijalnog rada može pružiti, sobom nosi i određene negativne osobine koje odbijaju mnoge da se njome bave. Socijalni rad je emocionalan posao. Profesionalac mora da bude izdržljiv i da ne dozvoli da ga preplave emocije osobe kojoj pomaže, što može biti veoma iscrpljujuće, a često može doći i do narušavanja granica kada profesionalac biva preplavljen osjećanjima osobe kojoj pruža pomoć. Kroz profesiju, socijalni radnik će biti u prilici da bude svjedok mnogih neprijatnih situacija i stanja, patologija čak i onih koje uključuju nasilje koje kod njega mogu izazvati postraumatske poremećaje. Socijalni radnik se takođe može često osjećati isfrustrirano zbog nemogućnosti da pomogne na način na koji je planirao, a nekada neće biti u mogućnosti da uopšte pomogne određenom pojedincu što može biti u velikoj mjeri stresno za socijalnog radnika”, iskrena je Pajović.

Ipak, i pored velikog zalaganja i predanog rada, ni socijalni radnici ne mogu “pobjeći” od stereotipa.

“Predrasude o socijalnom radu i socijalnim radnicima koje postoje u društvu, mogu se povezati sa nedovoljnom informisanošću i time da sliku o njihovom angažmanu i djelovanju društvo kreira na osnovu novinskih članaka i filmova u kojima se socijalni radnici prikazuju u negativnom svjetlu. Predrasuda je i da su korisnici usluga socijalnog rada samo siromašne osobe, i da je osnovni zadatak socijalnog radnika da obezbjeđuje materijalnu pomoć. Socijalni radnici, uglavnom, rade u državnim institucijama u skladu sa čijim resursima i parametrima su primorani da postupaju. Tačno je da su poslovi socijalnog radnika u velikoj mjeri administrativno – upravnog karaktera, ali razlog tome nije karakter socijalnog rada kao profesije, već ograničenja u prikazivanju stvarnog karaktera profesije, a koja se odnose na to da se od socijalnih radnika traži da brzo rješavaju složene probleme (koji najčešće prevazilaze mogućnosti, raspoloživa sredstva i moći profesije). Zatim, socijalni radnici su preopterećeni brojem slučajeva, ‘prostorom’ koji pokrivaju, što ih neminovno upućuje na šematizam. Osim toga, nedovoljno su obučeni za preventivne aktivnosti bez kojih nema uspješnog socijalnog rada i socijalnih djelatnosti. Socijalnim radnicima stoje na raspolaganju skromna materijalna sredstva, oblici, i vrste mjera i mogućnosti rješavanja socijalnih problema”, precizna je Pajović.

Socijalni rad je, zaključuje direktorica barskog Centra, profesionalna djelatnost, koja kao multidimenizonalna disciplina, djeluje u mnogim područjima: socijalni rad u ustanovama socijalne zaštite, socijalni rad u zdravstvu, socijalni rad u obrazovanju, socijalni rad u zavodima za zapošljavanje, socijalni rad u socio-humanitarnim organizacijama, socijalni rad u privredi i nevladinim organizacijama civilnog društva, u privatnoj praksi zasnovanoj na odgovarajućim propisima.

Voditeljka slučaja u Centru za socijalni rad, Jadranka Dragović smatra da kada ljudi samo razgovaraju o profesiji socijalnog rada, nerijetko se stiče utisak da je ova struka najviše prepoznata u okviru rada u centrima za socijalni rad.

„To nije slučajno, s obzirom da je Centar osnovna ustanova socijalne i dječje zaštite, u okviru koje rade profesionalci različitih, ali srodnih struka i doprinose izgradnji zajednice pružanjem mjera i usluga socijalne i porodično – pravne zaštite građanina, sa svim mogućnostima i kapacitetima. U Centru za socijalni rad, posao je organizovan u okviru službi, a u Baru je  to Služba za djecu i mlade, Služba za odrasla i stara lica, Služba za materijalna davanja i Služba za finansijsko administrative poslove.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana socijalnog rada, jako je važno istaći ulogu socijalnih radnika i drugih profila koji rade u okviru službe za djecu i mlade“, kaže Dragović.

Komentarišući osnovne postulate kojima se u radu rukovode socijalni radnici ona ističe da su „odgovornost, nepristrasnost, požrtvovanost, timski rad i želja za promjenama na bolje, zapravo samo neki od motiva koji stručnjake vode ka pravom putu – zaštiti najboljeg interesa djeteta.

„Sa sigurnošću možemo reći da put ka svim oblicima zaštite nije lak, budući da se u okviru službe svakodnevno susrećemo sa različitim oblicima porodične problematike, maloljetničke delikvencije i raznih oblika ponašanja“, naglašava Dragović.

Sa druge strane, potrebno je i razumijevanje društva o oblastima socijalnog rada, o odgovornosti koji ovaj poziv nosi, budući da se nerijetko nalazimo na meti različitih društvenih aktera. 

„U vremenu u kojem živimo, nailazimo na poremećene sisteme vrijednosti. Porodica, koja je uvijek bila osnovna ćelija društva, usled pojave brojnih faktora koji narušavaju njenu stabilnost, slabi, te dolazi do njene disfuknkcionalnosti otkud i potiču svi naši radni zadaci. U cilju zbrinjavanja djece lišene roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, Služba za djecu i  mlade određuje jedan od oblika zaštite – starateljstvo, hraniteljstvo, usvojenje, institucionalni smještaj“, kaže voditeljka slučaja.

Služba za djecu i mlade djeluje u širokom spektru, počevši od savjetodavnog rada, procjena, planova i podrške korisnicima, ponovnih pregleda, terenskih obilazaka porodica do davanja nalaza i mišljenja u postupcima, pa je, decidna je sagovornica Radio Bara i Bar Infa, „zbog svega navedenog, značajno da profesija socijalnog rada nađe mjesto u svim institucijama i organizacijama, jer se ranim djelovanjem može dosta toga učiniti“.

Svjedoci smo, kako napominje Dragović, važnosti saradnje sa školama, zdravstvenim ustanovama, lokalnom samoupravom i drugim relevantnim institucijama, koje se nerijetko nalaze u planovima podrške, kako bi se na bolji način i zajedničkim djelovanjem stvari mijenjale na bolje.

Povodom Međunarodnog dana socijalnog rada, sa aspekta socijalne radnice u Domu zdravlja Bar, Jelena Čejović izražava zadovoljstvo jer “danas rad socijalnih radnika nije marginalizovan u mjeri u kojoj je to bio slučaj u prošlosti”.

“Osnivač socijalnog rada u zdravstvu je američki doktor Cabot, koji je 1893. godine zaposlio prvu socijalnu radnicu, smatrajući da liječenje treba da se nastavi i izvan bolnice.  Često čujemo definiciju da je ‘zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, ne samo odsustvo bolesti i nesposobnosti.” Ovaj dio koji se odnosi na socijalno blagostanje ponekada zanemarujemo i ne shvatamo njegov značaj, a itekako je bitan”, kategorična je Čejović.

Ona naglašava da se socijalni radnik svakodnevno susreće sa raznim problemima sa kojima se ljudi nose.

“U ovom poslu, smatram da nikada ne smijemo da ‘otupimo’ na poteškoće i probleme ljudi, jer onda nećemo imati dovoljno empatije i razumijevanja. Sa druge strane, moramo postaviti granicu kako ne bi došlo do prezasićenja. Usluge koje mi obavljamo, predstavljaju jedan segment u cjelokupnom sistemu koji pruža podršku. U zdravstvu je na samom početku socijalni radni bio samo posrednik između doktora, pacijenta  i njegove porodice. Danas se obim usluga značajno proširio.

Socijalni radnici pružaju individualno, grupno, porodično savjetovanje, upućuju ljude na sisteme podrške, informišu ih o svojim pravima, obavljaju terenske posjete…”, navodi Čejović.

Govoreći o saradnji sa drugim institucijama, naglašava da je ona na veoma visokom nivou, a posebno ističe odlične rezulatate koje postižu zahvaljujući uvezanosti sa Centrom za socijalni rad.

“Timskim radom možemo mnogo više. Voljela bih da ova struka bude zastupljena i u školama, vrtićima, jer zaista  postoji potreba da budemo dio stručnog tima. U današnjem vremenu, gdje smo svjedoci svakodnevnog vršnjačkog nasilja, socijalni radnik treba da bude neizostavni dio timova u školi.

Ovo zanimanje nosi veliku odgovornost, obavezu i težinu  zbog prirode posla. Uprkos tome, mislim da nema veće sreće i zadovoljstva kada na kraju radnog dana shvatiš, da si ti, baš TI socijalni radniče, nekome uljepšao dan i dao snagu i nadu da će riješiti svoj problem i prevazići poteškoće”, sa optimizmom poručuje Jelena Čejović.

Preuzeto sa: Dan socijalnog rada – empatija, profesionalna etika i socijalne vještine temelji uspješnosti socijalnog radnika (barinfo.me)

Mapa - JU Centri za socijalni rad

mapa centri

e-Socijala

propisi

Pogledajte još

faq


propisi


prava


korisnici

„Nasilje u porodici-Putokaz ka izlazu“

Krenimo zajedno

Mapa podrške za žene žrtve porodičnog nasilja 

krenimo zajedno mapa


 

mapa osi 2


logo parakcg


disability logo


logo ckcg

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Pogledaj još novosti