Najčešća pitanja i odgovori

Postupak za razvod braka pokreće se tužbom u Osnovnom sudu.

Razvesti se možete sporazumno, ukoliko postignete slaganje oko bitnih pitanja kao što je podjela imovine, starateljstvo nad djecom, alimentacija i slično. Ukoliko ne postoji slaganje, podnosi se tužba za razvod braka Osnovnom sudu. Tužba treba da ima određenu formu, tako da je dobro da je napiše pravnik, jer Osnovni sud ne prihvata pogrešno ili neadekvatno napisanu tužbu. Za tužbu vam je potreban vjenčani list, kao i izvodi iz matične knjige rođenih za djecu.

Shodno čl. 361 Porodičnog zakona Crne Gore, prije nego što donese odluku o zaštiti prava djeteta ili o vršenju roditeljskog prava, sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savjetovališta ili druge specijalizovane ustanove. Kao što je jasno, Osnovni sud može tražiti mišljenje i od drugih institucija ali je sudska praksa takva da se nalaz i mišljenje traže od Centra za socijalni rad kao organa starateljstva.

Stoga je primaran zadatak procjene najboljih interesa djeteta u sporovima za vršenje roditeljskog prava preduzimanje svih raspoloživih mjera da se uspostavi roditeljska saradnja i da roditelji dobiju podršku da zajednički donesu odluke o tome šta je najbolje rješenje za njihovu djecu. Veoma je značajno, što se u praksi i sprovodi, objasniti roditeljima da procjena u Centru za socijalni rad ne služi tome da obezbijedi odgovor na pitanje ko je bolji ili kompetentniji roditelj. U najvećem broju slučajeva oba roditelja su kompetentna a njihova nesaradnja i konflikt može značajno umanjiti njihove kompetencije. Roditelji nisu ‘’predmet procjene’’ već su ravnopravni učesnici u postupku definisanja najboljih interesa svoje djece.

Mišljenje o vršenju roditeljskog prava kao i kontaktiranju zasniva se na procjeni najboljeg interesa djece. U svakom pojedinačnom slučaju potrebno je odrediti šta konkretno čini najbolji interes djeteta. Kriterijumi kojima se rukovodi Centar za socijalni rad su brojni i nijedan od njih nema objektivnu prednost nad ostalima. Neki od njih su: osiguranje bezbjednosti djeteta, lična svojstva djeteta, emocionalne potrebe to jest emocionalne veze djeteta (za kojeg je roditelja, ako je to slučaj, više vezano), koji roditelj je podobniji za vršenje roditeljskog prava (to jest koji je spremniji da podstakne kontakt djeteta sa drugim roditeljem), načelo kontinuiteta (koji životni aranžman donosi što manje promjena u životu djeteta, s obzirom na to da je razvod roditelja već stres i promjena), gledišta, mišljenje i želje djeteta. Vodi se računa i o tome da se dijete ne odvaja od braće i sestara, kao i gdje ima bolje uslove za učenje, razvoj... Sve su ovo opšte smjernice jer se kriterijumi po važnosti razlikuju u svakom konkretnom slučaju.

Najznačajnije dijagnostičko sredstvo u postupku vezanom za podobnost roditelja je intervju, kao i analiza dokumentacije, stručne konsultacije zaposlenih u Centru za socijalni rad, opservacija. Primjena posebnih sredstava uključuje psihološke testove, usmjerene procjene u vidu upućivanja na ljekare – specijaliste, i ova primjena obično ima dovoljan razlog sa stručnog stanovišta. U razgovorima sa djecom koriste se polustrukturisani intervju, projektivne tehnike (crteži, Test nedovršenih rečenica).

Osnovni sud može tražiti mišljenje i od drugih institucija ali je sudska praksa takva da se nalaz i mišljenje traže od Centra za socijalni rad kao organa starateljstva. Ukoliko postoje sumnje u roditeljsku podobnost koje su utvrđene od strane Centra za socijalni rad, kao i druge potrebe za usmjerenom procjenom, u predmetu se može tražiti mišljenje sudskih vještaka (najčešće psihijatra i kliničkog psihologa, ali i pedijatara i slično).

U periodu dok ne postoji pravosnažna odluka Suda, uloga Centra za socijalni rad je da savjetodavno radi sa roditeljima i pokušava da se u interesu maloljetne djece uspostave dogovori i roditeljska saradnja. Važno je napomenuti da Centar za socijalni rad ne donosi odluke, niti dogovori imaju ulogu pravosnažne presude, ali je jedan od bitnih indikatora procjene roditeljske podobnosti upravo spremnost roditelja za međusobnu saradnju kao i za saradnju sa organom starateljstva.

I nakon donošenja pravosnažne odluke Suda možete se obratiti Centru za socijalni rad s obzirom na to da je Centar za socijalni rad kao organ starateljstva dužan da roditeljima kao i djeci pruža pomoć i podršku kao i savjete u dijelu koji se tiče porodičnih odnosa. Centar za socijalni rad vrši ukoliko je potrebno i nadzor nad vršenjem roditeljskog prava.

U Centru za socijalni rad postoji posebno opremljena prostorija gdje se obavljaju razgovori s djecom ili kontakti roditelja sa djecom (ukoliko se radi o licima lišenim slobode ili ukoliko se kontakti odvijaju u kontrolisanim uslovima shodno Protokolu o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici), kao i psihološka testiranja djece. Djeca se svakako pozivaju i uključuju kada god to zakon nalaže, ali i na mlađem uzrastu. Razlozi za neuključivanje djece su ako su djeca veoma mala, ako su se roditelji dogovorili oko vršenja roditeljskog prava, u smislu da je usaglašen plan roditeljstva u skladu sa interesima i potrebama maloljetne djece ili ako djeca ne žele da se izjašnjavaju. Važno je napomenuti da razgovori sa djecom nisu usmjereni samo na utvrđivanje njihovih želja već i potreba kao i na iskazivanje osjećanja i edukaciju o posljedicama razvoda braka, to jest na savjetodavnu podršku djeci. Ukoliko se procijeni da se djeca nalaze pod povećanim stresom ili da pokazuju izrazito stresogene/traumatske reakcije na razvod braka, upućuju se na specijalizovani psihološki tretman u odgovarajućim ovlašćenim institucijama.

Gledišta i želje djeteta sagledavaju se obavezno u svim slučajevima neposredno ili posredno shodno uzrastu i zrelosti djeteta, pri čemu što je dijete starije njegov stav ima veću težinu. Naime, shodno Konvenciji o pravima djeteta i Porodičnom zakonu, kod utvrđivanja najboljih interesa djeteta, svi koji učestvuju u tom procesu dužni su utvrditi i omogućiti djetetu da izrazi svoja gledišta, želje i mišljenje, i da mu posvete dužnu pažnju u skladu sa kapacitetima, uzrastom i zrelošću djeteta.

Centar za socijalni rad ne odlučuje niti daje mišljenje o visini alimentacije ili podjeli imovine, već Sud samostalno donosi odluku o alimentaciji u okviru postupka za razvod braka a o podjeli imovine u posebnom sudskom postupku.

Organ starateljstva dužan je da upozori roditelje na obavezu plaćanja alimentacije.

Period razvoda obično je izrazito stresan i za djecu i za roditelje, javljaju se različite emocije pa i emocionalni problemi. Međutim, nakon prilagođavanja porodice na razvod dolazi do smirenja tenzija i poboljšanja roditeljskih kompetencija u najvećem broju slučajeva. Ukoliko nakon razvoda braka djeca imaju kvalitetan i kontinuiran odnos sa oba roditelja, njihov emocionalni i psihosocijalni razvoj ne mora biti ugrožen. Vrsta i jačina reakcije djece zavise od mnogo činilaca, uključujući uzrast, težinu i trajanje konflikta između roditelja, ekonomskih teškoća, stresne životne promjene i slično.

Shodno zakonu, dijete koje je navršilo deset godina može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima. Dijete staro petnaest godina može samo odlučiti sa kojim roditeljem želi da živi i na koji način da održava kontakt sa drugim roditeljem.