Najčešća pitanja i odgovori

Hraniteljstvo je privremeni oblik zaštite djeteta koje nema adekvatno roditeljsko staranje. Hraniteljska porodica njeguje dijete, brine se o njegovom zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, pružajući mu onu prijeko potrebnu toplinu porodičnog doma, dok država obezbjeđuje naknadu za rad hranitelja i boravak djeteta u hraniteljskoj porodici.

Hraniteljstvo je najčešće kratkoročno rješenje, a može biti dugoročnije rješenje, koje može pomoći u sprečavanju trajnog razdvajanja od porodice ili smještanja u dom za nezbrinutu djecu. 

Novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti uvodi nekoliko tipova hraniteljstva:

(1)       standardni smještaj:

Standardno hraniteljstvo primjenjuje se za djecu koja se u hraniteljsku porodicu smještaju određeni vremenski period, dok se porodica djeteta ne rehabilituje, ili dok se djetetu ne obezbijedi dugoročni oblik zaštite kao na primjer usvojenje, ili dok se dijete ne osamostali. Centar za socijalni rad radi procjenu dužine trajanja hraniteljstva i izbor hraniteljske porodice koja će na najbolji mogući način moći da odgovori potrebama svakog djeteta ponaosob.

(2)       smještaj uz intenzivnu ili dodatnu podršku:

Djeca koja imaju smetnje u razvoju, ili teškoće u razvoju zbog životnih iskustava i njihovih posljedica na emocionalni, socijalni razvoj ili ponašanje, ili imaju zdravstvene teškoće, imaju potrebe kao i sva druga djeca, ali se od hranitelja traži da se intenzivnije i dodatno angažuju da teškoće koje dijete ima ne ometaju ostvarivanje svih njegovih potencijala.

(3)       urgentni smještaj:

Urgentni porodični smještaj – hraniteljstvo primjenjuje se u iznenadnim situacijama, kada je dijete neophodno hitno zbrinuti i obezbijediti mu sigurnost i bezbjednost. To su situacije (rizika od) zlostavljanja i zanemarivanja djeteta, smrt roditelja, teška i iznenadna bolest roditelja, napuštanje djeteta. Specifičnost ove vrste smještaja je u tome što se dešava iznenada. Urgentno hraniteljstvo traje najduže 30 dana, poslije čega se primjenjuje neki drugi odgovarajući oblik zaštite.

(4)       povremeni smještaj:

Povremeno hraniteljstvo obezbjeđuje se djetetu i mladoj osobi sa smetnjama i teškoćama u razvoju koje živi u biološkoj, srodničkoj ili drugoj hraniteljskoj porodici radi predaha i očuvanja kapaciteta porodice za dalju brigu o djetetu. Povremeno hraniteljstvo organizuje se i kao dodatna podrška djetetu za zadovoljavanje njegovih potreba ili stvaranja prilike da dijete proširi socijalnu mrežu i obogati svoja iskustva.

Hraniteljstvo može pružiti porodica (par ili pojedinac) koja ima želju i mogućnost da djetetu obezbijedi njegu, pomoć i uslove za život neophodne za njegov pravilan rast i razvoj. Status hraniteljske porodice može dobiti porodica koja ispuni uslove propisane zakonom, koja je ocijenjena podobnom i koja u toku pripreme i procjene pokaže da može razumjeti i na najbolji mogući način zadovoljiti potrebe djeteta. Hraniteljske porodice, bez obzira da li imaju jednog ili više članova, moraju garantovati da će obezbijediti adekvatnu brigu za dijete u pogledu njegove zaštite, zbrinjavanja i obrazovanja. Više informacija može se naći u nizu zakonskih akata (Porodični zakon Crne Gore, Zakon o socijalnoj i dječoj zaštiti, Pravilnik o porodičnom smještaju-hraniteljstvu).

Djeca imaju pravo da slobodno izraze svoje mišljenje vezano za planiranje njihovog smještaja, a njihova mišljenja će biti uvažena u skladu sa njihovom zrelošću (mogućnošću da dijete shvati značenje svog iskazanog mišljenja i/ili odluka koje eventualno na taj način donese).

Nadležni organ mora obučiti buduće hranitelje i obezbijediti dodatnu prilagođenu obuku za one koji brinu o djeci koja imaju razvojne teškoće.

Uslovi

Dijete neće biti smješteno u porodicu ako je član porodice lišen roditeljskog prava ili osuđen za krivično djelo; ako supružnik nije podoban da bude hranitelj;  ako bi na bilo koji način bilo ugroženo zdravlje djeteta; ako odnosi u hraniteljskoj porodici nisu adekvatni; ili ako hraniteljska porodica nije tolerantna prema roditeljima djeteta.

Za razliku od hraniteljstva, koje je privremeni oblik zaštite djeteta, usvojenjem se stvara veza jednaka onoj koja postoji između bioloških roditelja i djeteta.

Budući usvojitelji moraju biti starosne dobi između 30 i 50 godina, dok jedan od njih može biti stariji samo u izuzetnim okolnostima. Razlika u godinama između usvojitelja i djeteta ne može biti manja od 18 i veća od 50 godina. Status usvojiteljske porodice može dobiti porodica koja ispuni uslove propisane zakonom i koja u toku pripreme i procjene pokaže da može razumjeti i na najbolji mogući način zadovoljiti individualne potrebe djeteta.

Strani državljani ne mogu usvajati djecu koja su crnogorski državljani, osim ako se za njih ne može naći usvojilac u Crnoj Gori.

Hraniteljstvo prvenstveno predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta.  Hraniteljstvom se obezbjeđuje topli porodični dom i podrška rastu i razvoju djeteta u periodu dok se njegova biološka porodica ne rehabilituje  i ne steknu uslovi da se vrati u svoju porodicu ili dok se ne omogući drugi oblik zaštite koji je u najboljem interesu djeteta (npr. usvojenje), ili dok se dijete ne osamostali.

Usvojenjem se između usvojitelja i njegovih srodnika, s jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, s druge strane, zasniva neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu. U matičnu knjigu rođenih usvojitelji se upisuju kao roditelji usvojenika.

U slučaju hraniteljstva, nadležni organ (centar za socijalni rad) sa hraniteljskom porodicom sklapa pismeni ugovor o boravku djeteta. Nadležni organ redovno prati situaciju i odlučuje o tome da li hranitelji dovoljno brinu o djetetu i u skladu sa zakonom. Hraniteljska porodica, shodno potpisanom ugovoru, dobija redovnu naknadu troškova hraniteljstva i naknadu za rad hranitelja u skladu sa odgovarajućim zakonom.

U slučaju usvojenja, organ starateljstva donosi rješenje o zasnivanju usvojenja koje se dostavlja nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu. Usvojenjem se između usvojitelja i njegovih srodnika, s jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, s druge strane, zasniva neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu. U matičnu knjigu rođenih usvojitelji se upisuju kao roditelji usvojenika.

Centri za socijalni rad u Crnoj Gori pružaju informacije o tome kako postati hranitelj. 

Izrađen je i Vodič za hranitelje koji se može preuzeti sa web sajta Centra i Ministarstva rada.

Svrha hraniteljstva nije samo pomoć djetetu, već i njegovoj biološkoj porodici. Čak i u slučaju da se ne steknu uslovi da se dijete vrati u svoju biološku porodicu, hranitelji su u obavezi da podstiču dijete da sa porodicom održava dobre odnose, osim ako to nije u najboljem interesu djeteta.

U skladu sa Porodičnim zakonom, usvojioci i usvojeno dijete uspostavljaju trajan odnos koji je jednak odnosu djece i bioloških roditelja.

Hranitelji su odgovorni za kompletnu brigu o djetetu na hraniteljstvu. Obaveza hranitelja je da se brine za djetetovo zdravlje, bezbjednost, razvoj i obrazovanje. Hranitelji moraju njegovati i razvijati identitet djeteta, braniti njegova prava, i pomagati mu da razvije socijalne vještine koje će ga osnažiti da živi i radi nezavisno u budućnosti. Hranitelji treba da pomognu djetetu da se poveže i efikasno komunicira sa svojom biološkom porodicom, ukoliko je to moguće.

U skladu sa međunarodnim pravnim instrumentima, Ustavom Crne Gore i relevantnim zakonima, biološki roditelji prevashodno vode brigu o djetetu. To znači da roditelji imaju obavezu da podižu, obrazuju i zastupaju dijete i finansijski ga izdržavaju.

U skladu sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima djeteta: “Roditelji ili, u zavisnosti od slučaja, zakonski staratelji,  imaju prevashodnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta... Ugovorne strane će pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima i zakonskim starateljima u ostvarivanju obaveza koje se tiču podizanja djeteta i obezbjeđivaće razvoj institucija, kapaciteta i usluga za brigu o djetetu” (Član 18). “Za djecu o kojoj ne može da brine njihova porodica, država treba da obezbijedi zamjenu za porodicu ili alternativnu brigu tako što će poštovati etničku pripadnost, vjeru, kulturu i jezik djeteta.”

Hraniteljskoj porodici su potrebni usluge i podrška. Pripremu i odabir hraniteljskih porodica vrši nadležni Centar za socijalni rad. Nakon odabira, hraniteljske porodice učestvuju u obukama i dobijaju psihološku podršku. Svaka hraniteljska porodica se procjenjuje kako bi se odredilo koja vrsta podrške joj je potrebna. Cilj ove procjene je obezbjeđenje svih uslova da se hraniteljska porodica brine o djetetu na najbolji mogući način. Centar za socijalni rad redovno prati situaciju i procjenjuje da li se o djeci na hraniteljstvu brine na adekvatan način.

Pored ove podrške, hraniteljske porodice, u skladu sa zakonom, imaju pravo i na naknadu troškova hraniteljstva i naknadu za rad za pružaoca usluge.

Hraniteljske porodice takođe mogu imati podršku u lokalnoj zajednici , koja se odnosi na uključivanja djeteta u rekreativne i kulturne aktivnosti sa drugom djecom.

Buduće usvojitelje obučavaju i pripremaju stručni timovi u Centrima za socijalni rad.

Nakon usvajanja djeteta, Centar za socijalni rad pruža savjetodavnu podršku na zahtjev usvojitelja (kao što bi je pružali i biološkim roditeljima).

Centar za socijalni rad ne prati razvoj usvojene djece, zato što su usvojitelji u zakonskom smislu izjednačeni sa biološkim roditeljima. Centar za socijalni rad može se uključiti jedino ako roditelj – usvojitelj ili biološki roditelj – zanemaruje ili na bilo koji način zloupotrebljava dijete.

Hraniteljstvo je privremen način zbrinjavanja djeteta, dok se ne stvore uslovi za povratak u biološku porodicu ili dok se ne omogući drugi oblik zaštite koji je u najboljem interesu djeteta.

U određenim situacijama kada je to u najboljem interesu djeteta, hraniteljstvo može trajati dok dijete ne postane potpuno nezavisno.

Dijete smješteno u hraniteljsku porodicu može biti usvojeno, ako je to u njegovom najboljem interesu.

Važno je imati na umu da su hraniteljstvo i usvojenje dva različita oblika zaštite djece; naime, hraniteljske porodice privremeno pružaju brigu o djetetu, dok usvojitelji usvajaju djecu doživotno. Iz tog razloga, kod hraniteljstva i usvojenja u jednom dijelu razlikuju se procjena, kao i priprema hraniteljskih i usvojiteljskih porodica.

Ukoliko bi hranitelji poželjeli da usvoje dijete koje se nalazi kod njih na hraniteljstvu, prvo bi dijete moralo biti dostupno za usvojenje, a hranitelji bi morali bi proći postupak procjene za usvojitelje. Ukoliko porodica uspješno prođe postupak za usvojitelje, u interesu djeteta je da ga usvoji ista porodica kako bi se izbjegao premještaj u neku drugu porodicu - koji je stresan za dijete.

Da bi postala hranitelj, zainteresovana osoba mora proći postupak procjene i pripreme u centru za socijalni rad. Ova procjena je složen proces. Stručnjaci procjenjuju početno znanje, očekivanja i motivaciju, osobine ličnosti itd. Ako je procjena pozitivna, osoba postaje hranitelj.

Hraniteljstvo i usvojenje su dva različita oblika zaštite djece; naime, hraniteljske porodice privremeno pružaju brigu o djetetu, dok usvojitelji usvajaju djecu doživotno. Iz tog razloga, kod hraniteljstva i usvojenja razlikuju se procjena, kao i priprema hraniteljskih i usvojiteljskih porodica.

Ukoliko bi hranitelji poželjeli da usvoje dijete koje se nalazi kod njih na hraniteljstvu, prvo bi dijete moralo biti dostupno za usvojenje, a hranitelji bi morali bi proći postupak procjene za usvojitelje. Ukoliko porodica uspješno prođe postupak za usvojitelje, u interesu djeteta je da ga usvoji ista porodica kako bi se izbjegao premještaj u neku drugu porodicu - koji je stresan za dijete.

Osoba koja nije u braku i nikada nije imala djecu, može postati hranitelj. Ne postoje zakonska ograničenja za ovakve situacije. Opšte pravilo je da osoba mora biti pozitivno procijenjena od strane centra za socijalni rad kako bi postala hranitelj.

Za podizanje djeteta najvažniji su ljubav, nesebičnost i jaka volja za učenjem. Prethodno iskustvo roditeljstva može se smatrati vrijednim, ali ne nužnim.

U ovom trenutku dijete može usvojiti samo bračni par zajednički i vanbračni partneri koji žive u vanbračnoj zajednici duže vremena. Međutim Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona omogućava usvajanje vanbračnim partnerima koji žive u vanbračnoj zajednici, kao i vanbračnom partneru roditelja djeteta koje se usvaja ako sa roditeljem djeteta živi u vanbračnoj zajednici. Izuzetno, ministar rada i socijalnog staranja može dozvoliti usvojenje i licu koje samo živi ako za to postoje naročito opravdani razlozi i ako je to u najboljem interesu djeteta.

Porodični zakon propisuje da hranitelj mora biti odraslo lice. Samo napomena da je jedino ovo propisano, dakle ne postoji konkretno ograničenje osim punoljetstva.

Prema Porodičnom zakonu, kojim je regulisana oblast usvojenja, budući usvojitelji moraju biti starosne dobi između 30 i 50 godina, dok jedan od njih može biti stariji samo u izuzetnim okolnostima. Razlika u godinama između usvojitelja i djeteta ne može biti manja od 18 i veća od 50 godina.

Da bi se postalo hranitelj potrebno je neko vrijeme. Procjena podobnosti vrši se u roku od šest mjeseci, od dana prijema uredno podnijetog zahtjeva.  Budući hranitelji moraju predati zahtjev nadležnom Centru za socijalni rad. Stručni tim Centra za socijalni rad zatim ocjenjuje porodicu putem razgovora, kućnih posjeta i obuke. Ako se porodica smatra podobnom, kod nje će biti smješteno dijete čijim potrebama ta porodica može najadekvatnije odgovoriti. Centar za socijalni rad dužan je da obezbijedi hraniteljskoj porodici odgovarajuću pripremu za podizanje i vaspitanje djeteta i obuke tokom trajanja hraniteljstva.

Takođe, Centar za socijalni rad mora omogućiti djetetu da slobodno izrazi svoje mišljenje u vezi sa smještajem u hraniteljsku porodicu i da to mišljenje cijeni u skladu sa uzrastom i zrelošću djeteta.

Podobnost za usvojenje utvrđuje stručni tim organa starateljstva, na osnovu sveobuhvatnog, multidisciplinarnog pristupa. Stručni tim čine psiholog, pedagog, socijalni radnik i pravnik,  koji pojedinačno ispituju i daju mišljenje o podobnosti budućih usvojitelja. Pored procjene, stručni tim vrši i pripremu budućih usvojitelja za usvojenje.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nalazi se centralna evidencija potencijalih usvojitelja, kao i djece podobne za usvojenje. Nakon završene obrade u Centru za socijalni rad, dokumentacija potencijalnih usvojitelja dostavlja se Ministarstvu rada i socijalnog staranja, a kada se pojavi dijete podobno za usvojenje, Ministarstvo je prosljeđuje nadležnom centru na dalji postupak.

Usvojenje zasniva organ starateljstva iz mjesta prebivališta, odnosto boravišta djeteta, tj. organ strateljstva koji je sproveo postupak smještaja djeteta u ustanovu ili u drugu porodicu. Podobnost za usvojenje takođe utvrđuje organ starateljstva u mjestu prebivališta, odnosno boravišta lica koja traže utvrđivanje podobnosti za usvojioca.

Procedura procjene i pripreme budućih usvojitelja traje nekoliko mjeseci, ali se na dijete može čekati i duže.